Kako je meso postajalo dostupnije te sve jeftinije, tako su se stvorile i navike konzumacije onog najboljeg – raznih lungića, šnicli, bifteka… Nekad je to bilo drugačije i o tome smo već pisali na ovim stranicama. Životinja je bila dragocjena, meso se jelo jednom mjesečno ili u svečanim prilikama. Konzumiralo se baš sve, od glave do repa. Jele su se i iznutrice kojih je danas gotovo nemoguće naći na policama trgovina. Ukoliko imate sreću da imate dobrog mesara, što je danas u većini većih gradova prava rijetkost, možda uspijete dobiti i nešto organskog porijekla. Organsko je ono što su poznavale naše bake, dakle meso životinja koje su pasle travu i čije meso nema čudan okus po štalici i koje nisu nabrzinu tovljene.

Neke trgovine pak prepoznaju nedostatak raznovrsnosti pa nude neke od mesnih “rariteta” poput jetrice.

Ovo je najjednostavniji način pripreme, na isti način na koji su jetricu pripremale naše bake.