Povratak izvornoj kuhinji. Rogač je poznat i cijenjen od pradavnih vremena i nazivan i “kruhom svetog Ivana” jer se prema predaji Ivan Krstitelj upravo njime hranio dok je živio kao pustinjak. Rogač pripada porodici mahunarki (Fabaceae) i plodovi u obliku mahune s mesnatim vanjskim dijelom i tvrdim sjemenkama rastu na stablima. Stabla rogača su zimzelena i mogu narasti i preko 10 metara. Rogač voli toplu mediteransku klimu a danas je raširen i u Južnoj Americi. Rogač se ponovno vraća na naše stolove, nakon desertljeća zanemarivanja, u kojima je izgubio svoju važnost u ljudskoj prehrani te se uglavnom koristio za prehranu stoke ili kao zamjena za kakao prah.

Napomena: u kolaču se može koristiti maslac umjesto masti, rum umjesto ekstrakta od ruže, prašak za pecivo umjesto sode.

Izvor: „Blajska trpeza“, Rade Kaštropil-Culić, str.118/119