Dunja je mirisom apsolutno voćka mojeg djetinjstva. U pričama, sad već starim, dunje su se čuvale na vrhu nekog ormara i mirisale dok ih se ne pripremi kao kompot ili u kolaču.
Dunje možemo pripremiti i kao obični džem uz dodatak limuna ili đumbira ili pak smanjiti količinu šećera i posluživati uz sireve ili divljač.
No najpopularniji način pripreme dunja za zimnicu je upravo Dalmatinska Kotonjata ili kitnkez (njemački: Quittenkäse) odnosno u prijevodu Sir od dunja koji sa sirom nema veze.
Ovaj sam recept u malo izmijenjenom obliku dobila direktno s otoka Visa, unutar kuharice “Škoj na pjat” (Otok na tanjuru) koju su pripremila djeca Osnovne škole Vis te Učenička zadruga ISSA otoka Visa. Prikupili su recepte od svojih “baka mama, teta i susjeda” i pripremili kuharicu a sve kako bi se očuvala kuhinja ovog Dalmatinskog otoka. Knjiga je pisana na Viškom dijalektu “kojeg malo tko razumije i kojeg svi polako” zaboravljaju, uz paralelni prijevod na hrvatski književni jezik.