Focaccia (čitaj: fokača) nešto je između kruha i veće lepinje ili pite. Možda joj je najsličnija viška pogača, čak im i nazivi slično zvuče. Korijeni te vrste kruha sežu sve do Etruščana, a stari su ju Rimljani nazivali Panis focacius (na latinskom panis znači kruh, a focus peć). Focaccia se smatra dalekim pretkom pizze.
Ovaj recept potječe sa sjevera Italije. U drugim se regijama Italije focaccia priprema s maslinama, lukom ili začinima.
Tko želi, može i na ovu focacciu utisnuti suhe rajčice ili rajčice iz ulja (prema ovom receptu), masline i slično.
Po želji se može u tijesto umiješati i žlica vrhnja, kiselog ili slatkog, ili malo mlakog mlijeka.
Po želji, focaccia se može posuti svježim, na kolutove narezanim ili dinstanim lukom, umakom od rajčica, srdelama, maslinama (lagano ih utisnuti u tijesto), mesom, povrćem ili sirom. Poslužuje se kao prilog uz jelo ili punjena kao sendvič. Ovdje je ideja školske užine s rajčicom na maslacu. Iako se čini neobičnom, ovo je vrlo ukusna kombinacija.
Ovaj kruh najukusniji je dok je svjež, a može ga se i zamrznuti.
Cover: fotografija lijevo – Ivana Stipic Lah; fotografija desno – Helena V.
Recept je objavljen i u autoričinoj Kuharici za tate.