Zašto je u redu pojesti slatko malo janje, a nije u redu pojesti mačku? Zašto mislimo da su crvi nešto odvratno što nije za jelo? Sve sve su to zapravo samo proteini i mi jedemo ono što su nam nametnuli kultura i osobni afiniteti. Kinezi, za razliku od nas, jedu sve. Svi veći gradovi u Kini imaju noćni market.
(Kliknite na sliku kako bi se galerija otvorila u originalnoj veličini)
U pitanju su nizovi štandova s hranom, ali ne bilo kakvom. Bube, gmizavci, paukovi, larve i sve ono od čega će se prosječan zapadnjak zgroziti… Ovo bizarno mjesto ni jedan turist ne bi trebao zaobići, pa makar samo da ga vidi, ako već nema namjeru probati neke od delikatesa.
Kada je ovakva hrana u pitanju, najvažnije je prebroditi psihičku barijeru i odvratnost koju imamo prema ovakvim stvarima. Mozak jednostavno odbija prihvatiti da je stonoga za jelo.
Moj izbor su bili škorpioni. Možda zato što su u prirodi najstrašnije, a i vidjelo se da su svježi jer su i dalje jezivo mrdale na ražnjićima. Po glavi su mi se motala razna pitanja tipa smijem li pojesti žalac škorpiona? Hoću li se otrovati? Prodavač će vam na improviziranom štandu ražnjić prvo premazati nekom vrstom čili umaka, a zatim ga ispržiti u dubokom ulju.
Škorpion je, na primjer, bio hrskav, osim stomačnog dijela koji je bio mek i pun utrobe koja je za divno čudo bila jako ukusna. Hrskavi dio je po teksturi podsjećao na kožicu pileta s roštilja i bio je prava poslastica.
U svakom slučaju, nakon prve pojedene bube ili nečeg sličnog, više nećete imati problem. Možda ćete poželjeti probati stonogu ili nekog pauka. Možda vam se najviše svidi skakavac. Jedino što se meni nije svidjelo bile su larve svilenih buba i njih zaista ne trebate probati.