Petra, povjesničar po struci, stara duša, razmišlja o hrani uvijek pa čak i kad spava. Kao djevojčica maštala je da postane mesar. Hrana je oduvijek bila bitan dio njenog života, vjerojatno i zato što je najčešće pitanje koje se postavlja u njenoj obitelji za vrijeme ručka „Što ćemo jesti sutra?“ Iako je otvorena prema različitim kuhinjama i okusima, najdraža su joj bakina jela iz djetinjstva poput čušpajza od krastavca, graha i repe, hladetine i krvavica s polama.

Ideja o pokretanju bloga dugo je sazrijevala u meni, a zahvaljujući podrški dragih ljudi mali Chef je ugledao svijetlo dana u srpnju 2017. godine.U našoj kući organizirana je prava mala manufaktura. Naziv bloga, tehnička realizacija, fotografija hrane, pokretanje društvenih mreža i mnoštvo drugih sitnica, produkt su zajedništva pa se često šalimo da je mali Chef zapravo veliki Chef.

Na njenom blogerskom putovanju vodi je iskrena ljubav prema finoj i nepretencioznoj hrani koja svaki dan iznova spaja ljude za kuhinjskim stolom. Tamo se čuvaju obiteljske tradicije, ali i konstantno stvaraju neke nove. U pripremi jela, kao i u svojoj životnoj filozofiji, ne oslanja se na trendove koji se izmjenjuju u prehrani i kulinarstvu, a temelj svega je jednostavan obrok pripremljen s kvalitetnim sezonskim namirnicama. Ovisno o raspoloženju, zvučnicima njene kuhinje odjekuje glaščina Janis Joplin, psihodelični Jefferson Airplane ili pak melankolični zvuci francuskih šansona. Osim kuhanja, voli putovati, pisati, restaurirati stari namještaj, provoditi vrijeme s dragim ljudima, gledati filmove i tv serije, a nadasve uživati u životu.

Koncept malog Chefa u nekim sitnicama razlikuje se od ostalih blogova. Iza svakog recepta krije se priča, popraćena s mnoštvo fotografija, a gotovo svaka objava krije i po nekoliko recepata. Tako sam objedinila svoje dvije velike ljubavi: kuhanje i pisanu riječ.

Skuhate fino domaće jelo, sjednete s bližnjima za stol i jedete ga. Jednostavno kako i zvuči. To je moj joie de vivre. Moja radost življenja.