Rukola ili rikula zbog svojeg gorkog okusa bila dosta neomiljena biljka. Tek zadnjih dvadesetak godina je dobila na popularnosti i to zbog talijanske kuhinje u kojoj se često pojavljuje. Na području Mediterana je bila omiljena još u rimsko doba (lat. eruca) i smatrana je afrodizijakom pa ju spominje i pjesnik Virgil u svojoj pjesmi Moretum: “et veneris revocans eruca morantuem” (rikula podiže seksualnu želju). Neki autori čak smatraju kako je iz ovog razloga bio zabranjen njen uzgoj u samostanima, za vrijeme Srednjeg vijeka. No, poslije dolazi u “milost” te se u Srednjem vijeku širi i na srednju Europu.

Slično kao kod maslačka, najbolje prijaju mladi listovi koji su ubrani prije cvjetanja biljke. Stariji imaju veći intenzitet i oštro-gorkog su okusa. Rukola se često dodaje sirova na pizzu ili tjesteninu a dobro prija i u rižotima, juhama ili – pestu.

Rukola je bogata vitaminom C, te jodom pa se zbog toga preporuča onima koji imaju slabiji rad štitnjače.

Ova salata je tipično talijansko predjelo i rukola je tu carica koja dominira.