Krsna slava ili slava je pravoslavni običaj slavljenja obiteljskog sveca. Ovaj običaj se najviše povezuje sa Srbima, koji smatraju slavu jednom od specifičnosti svoje kulture, iako slave postoje (mada nisu identične sa srpskog slavom) i u Makedoniji i dijelovima Bugarske. Slava se susreće i kod katolika u Boki Kotorskoj, Konavlima, južnoj Hercegovini, Dalmaciji i Bosanskom Grahovu, kod Albanaca katolika, nekih Muslimana u Bosni i Sandžaku, pravoslavnih Vlaha, Goranaca i Hrvata na Kosovu (Janjevo i Letnica). Pored obiteljske slave, postoje i crkvene, gradske, plemenske, pa čak i stranačke ili zanatlijske slave.

Neki autori smatraju da je slava ostatak slavenskog paganizma, koji je imao veliki broj bogova prije usvajanja kršćanstva. Drugi vjeruju, da su Srbi usvojili ovu tradiciju u vrijeme pokrštavanja, krajem 9. stoljeća. Za razliku od većine običaja koji su zajednički za cijeli narod, svaka obitelj odvojeno slavi svog sveca. (izvor: Wikipedia)

“Naš je slavski kolač oduvijek izgledao ovako, nekad je bio malo manje ili malo više lijep, ali je uvijek bio ovakav – žut kao sunce sa poskurima od bijelog tijesta i grančicom suhog bosiljka na vrhu. Uvijek su na kolaču bili golub, grozd i burence. Uvijek je pletenica od tijesta stavljana u križ na sredini i oko osnove kolača. Uvijek je pečen u običnoj, dubokoj posudi, kasno navečer, uoči slave,” kaže Milica Šumaković, autorica ovog recepta.

Svaka kuća ima jednu ili dvije slave godišnje. Slava okuplja cijelu obitelj i obično se priprema gozba, uključujući tradicionalna jela: slavski kolač i koljivo. Koljivo (ili žito) se radi od kuhane pšenice.

Najčešće slave su Sveti Nikola, 19. prosinca (Nikoljdan), Sveti Juraj, 6. svibnja (Đurđevdan), Sveti Ivan Krstitelj, 20. siječnja (Jovanjdan), Sveti Dimitrije Solunski, 8. studenog (Mitrovdan) i Sveti Mihael, 21. studenog (Aranđelovdan).