Ništa nije toliko karakterističnog mirisa kao šuma Gorskog kotara u proljeće. Prošećete li šumskim stazama, osjetit ćete intenzivan miris po češnjaku. To što osjetite je medvjeđi luk (divlji luk, srijemuš, sremuš ili crijemuš). Obično je prva biljka koja niče nakon snijega pa se smatra da medvjedima daje okrijepu nakon hibernacije. Svi dijelovi biljke su jestivi i smatraju se ljekovitima. Medvjeđi luk, dokazano, ima antibakterijska i protuupalna svojstva pa može pomoći kod povišenog tlaka, lošeg kolesterola te loše probave, a poznat je i po tome što jača imunitet baš kao i domaći mu srodnik, češnjak. Kao lijek se uzima u obliku tinkture no dobro je prije uzimanja posavjetovati se s liječnikom.
U kulinarstvu postaje sve popularniji pa je i sve više ljudi u berbi ove zdrave biljke. Najbolje ga je koristiti u svježem obliku jer sušenjem gubi boju i okus. Osim što raste samoniklo, može se i presaditi u neki kutak vrta. Kada ga berete, budite iznimno oprezni i uvijek idite s nekim tko dobro poznaje što bere. U proljeće, kada su listovi mladi i još ne cvate, vrlo je sličan jesenskom mrazovcu i đurđici koja je otrovna (ali i niče kasnije). Ako niste sigurni, najbolje ga je brati kada procvate. Listove medvjeđeg luka možete koristiti kao dodatak salati, maslacu ili svježem siru, a možete od njega izraditi začinsku sol, pesto, juhe, majonezu, kruh, palačinke ili tjesteninu. Još raznih recepata ovdje i ovdje.
Pripremiti skuhano s malo maslaca ili krem sira i parmezana kao prilog uz meso ili kao samostalan obrok.
Objavljeno i na blogu autorice.