Još do prije 30-ak godina motar je bio prilično nebitna biljka na Korčuli. U razini korova, s tom razlikom da ne smeta u vrtu.
Iako Korčulani jedu razno samoniklo jestivo bilje koje pripremaju poput blitve (kuhano u slanoj vodi s krumpirima i začinjeno maslinovim uljem) motar nikad nisu jeli – naime, motar ima nisku nutritivnu vrijednost. No bogat je vitaminom C i mnogi su ga pomorci nosili na plovidbu kao sredstvo protiv skorbuta. U medicini se koristi kao antiskorbutik i diuretik, ali i kod tegoba s mjehurom i želucom. (više ovdje)
Jedina iznimka bila su vremena najveće gladi, na primjer za vrijeme Drugog svjetskog rata. Onima koji su ga tada jeli nije ostao u dobrom sjećanju jer je bio gorak i doista su ga jeli jer nisu imali ništa bolje.
Kad je prošla glad motar se davao i svinjama, da im malo promijeni jednoličnu prehranu.
Srećom, više nismo gladni nego smo postali sladokusci i motar nam je porastao na ljestvici zanimljive hrane. I to s pravom, jer je doista ukusan. Više nije ni gorak jer se bere samo mlado lišće koje ima nježniji okus. Obično se kiseli (jedan od recepata ovdje) i poslužuje uz sir i pršut ili dodaje salati, a ovdje vam donosimo recept za rižoto od motra.