Kad u Austriji djeca krenu u vrtić, Martinje im postaje sinonim za Laternenfest (Proslavu svjetiljaka) te darivanje keksa. Sveti je Martin po predaji preminuo 8. studenog 397. godine, a tijelo mu je 11. studenog, uz procesiju svjetiljkama, brodom prevezeno u Tours. Otuda potječe i ovaj zanimljiv običaj da djeca svake godine pred Martinje u vrtiću izrađuju lanterne i lampione te uče pjesmice koje će kasnije pjevati. Obično izvedu i kratku predstavu u kojoj je jedno dijete sveti Martin, predstavljen kao ratnik na konju (tada Martin još nije bio svetac nego samo vojnik). Kada sveti Martin zimi susretne promrzlog prosjaka, glumi ga drugo dijete, mačem prereže svoj plašt pa jednim komadom tkanine zagrne prosjaka. Kasnije mu se u snu ukazuje Isus, zagrnut tom polovicom plašta i govori: “Ovim me je plaštem zagrnuo Martin“.
Nakon predstave o Svetom Martinu djeca s roditeljima simbolično dijele kekse koje su u vrtiću ispekli sa svojim odgojiteljicama, potom slijedi šetnja po parku uz lanterne i pjesmice posvećene svjetlu i svjetiljkama. Nakon ovakve ledene šetnje, studeni je ipak studen mjesec, svi se vesele povratku u topli dom gdje ih obično čeka kakva mirisna poslastica, najčešće pečene jabuke koje djeca obožavaju, a često i pomažu u njihovoj pripremi.