Ovog se tjedna, od 7. do 13. listopada, u glavnom gradu Finske održava godišnji Baltički Sajam Haringa.
Kad se nađete u Helsinkiju, uputite se prema moru i luci. Odmah preko puta panoramnog “vrtuljka”, nalazi se Tržni trg, na kojem se, a i oko njega, održava ovaj popularni sajam koji kombinira modernu food kulturu sa starim tradicijama regije.
Helsinki Baltic Herring Market je jedno od najstarijih tradicionalnih događanja u Finskoj. Osnovan 1743, Sajam se bez prekida održavao i prilagođavao te se promijenio od obične tržnice u događaj puno šireg javnog značenja. Grad Helsinki podržava sajam jer ima za cilj održavanje tradicija ali i podršku radu i životu ribara koji samo za ovu priliku pristižu iz cijele regije.
Ribari, koji stižu iz mjesta duž cijele obale ali i s relativno udaljenih Aland otoka, pristaju brodovima uz Tržni trg i s njih prodaju velik izbor delikatesa iz arhipelaga, marinirane haringe, suhe ribe ali i tipičnih specijaliteta poput soka od Pasjeg trna, želea i pekmeza raznih bobica, te ukusnog crnog kruha. Sajam haringe je mjesto koje svojom toplom i opuštenom atmosferom i glazbom koja svira privlači domaće i strane posjetitelje. Sajam haringe otvara gradonačelnik u tradicionalnoj ceremoniji te oglašavanjem brodskog zvona i limenom glazbom. U okviru sajma djeluje i poseban Žiri za haringe, koji kuša sve ponuđene specijalitete i proglašava najbolje. Odlična je stvar što i posjetitelji mogu promatrati ovaj izbor te kušati sve proizvode i usporediti svoj ukus s odlukom žirija.
Za ovu priliku se na tjedan dana otvara i pop-up restoran u paviljonu od stakla, u kojem se može kušati razna jela od haringa, popiti kavu i pojesti nešto slatko.
Što bi bila Finska, da nema saune? Pokretna sauna također stiže na sajam i uz malu naknadu ju može koristiti svatko (i dobiti ručnik ako niste ponijeli svoj).
Sajam Haringe je samo jedan i održava se jednom godišnje, ali sajmova na otvorenom je u Helsinkiju više i rado su posjećeni. Na štandovima se prodaju tradicionalna hrana i delikatese ali i suveniri i rukotvorine. Kafići u zagrijanim šatorima su također dio ponude.
Stara tržnica Kaupahalli, Old Market Hall
Na trgu se smjestila i glavna gradska, stara zatvorena tržnica, Kaupahalli, koja je nedavno potpuno preuređena i postala omiljenim okupljalištem. Mali drveni štandovi, kafići i restorani nude sve lokalne delikatese te razne specijalitete od ribe i plodova mora, sira, začina do kave, voća, kolača, konzervi s medvjeđim, sobovim ili losovim mesom te kebab od soba. Ugodno je sjediti i gledati na luku i brodove koji prolaze. Tržnica je izgrađena 1889 godine a danas zbog kafića i restorana više ima prisnu atmosferu kakvog restorana nego prave tržnice kakvu mi poznajemo. I to je dio trenutnog trenda, ugodno druženje u zatvorenim tržničkim prostorima, poput Berlina ili Beča.
Zatvorene tržnice, ugodan trend
Helsinki ima još dvije važne tržnice. Hietalahti I Hakaniemi na istoimenim trgovima.
Na Hietalahti trgu se ispred Hietalahti zatvorene tržnice, smjestio i buvljak.
Na tržnici Hietalahti se može dobro ručati u nekom od restorana i kafića. Vrlo su popularni Soppakeittiö (Soup kitchen ili kuhinja gdje se kuha juha) i štandovi s ribom. Roslund navodno priprema najbolje hamburgere u cijelom gradu.
Hakaniemi tržnica se smjestila na istoimenom trgu i nedavno je proslavila 100 godina postojanja. Osim zatvorene tržnice, tu je i važna tržnica na otvorenom a stalni gosti često dolaze popiti prvu jutarnju kavu i prije nego se tržišna hala otvorila. I ova je tržnica vrlo popularna među lokalnim stalnovnicima ali i kupcima iz drugih dijelova Finske pa i inozemstva. Baš kao i na Staroj tržnici Kaupahalli, i ovu posjećuju kupci iz okolnih zemalja i posebno, iz ne tako dalekog Sankt Petersburga te nabavljaju namirnice kojih u njihovom gradu nema.
Natpisi su posvuda dvo ili trojezični: na Finskom i Švedskom (koji su oba službeni jezici Finske) te na Ruskom. Finska je oko 700 godina bila dio Švedske pa nakon toga i dio Ruskog carstva, da bi neovisnost dobila tek 1917. Godine, nakon Oktobarske revolucije. Prošle je godine proslavljena 100. godišnjica neovisnosti Finske. Čega sve ima na ovoj tržnici? Kao i na ostale dvije tržnice, sve je puno svježe i suhe te dimljene ribe i raznih plodova mora, mesa, konzervi s medvjeđim mesom te mesom losa i soba, rakova, raznih delikatesa iz cijele Finske i svijeta. Na gornjem je katu moguće kupiti rukotvorine.
Danas je u rastu trend zdrave prehrane koja je vrlo važna posebno mladoj publici. Važno im je i da je hrana po mogućnosti iz organskog i lokalnog uzgoja, iz održivih izvora. Sve ovo gura industriju hrane da se razvija u jednom pozitivnom smjeru.
Što kupiti na ovom sajmu i na tržnicama, što su tipična suveniri i jestivi suveniri? Već navedene konzerve su neka vrsta unikata na našim prostorima. Posebni su i proizvodi od Lakka ili Hilla bobica, na engleskom Cloudberry a na hrvatskom bi to bila polarna ili močvarna kupina ili malina. Polarna je kupina poprilično rijetka i skupa, dozrijeva u kolovozu i uglavnom se bere u močvarnim dijelovima a najviše je ima na samom sjeveru Finske, u Laponiji, čija je vrsta zaštitnog znaka. Hilla hillo je vrlo ukusni pekmez od ove bobice, prepune vitamina C te pomalo kiselkastog okusa. Ukusni su i sokovi ili žele bomboni. Od hrane odnosno slatkiša je još vrlo tipična Lakrica (ili Sladić, proizvodi se od sladićevog korijena) koja našim nepcima baš i ne prija posebno a Finci su za njom ludi pa jedu i slane i slatke proizvode s Lakricom.
Tko voli tipične rukotvorine, preporučujemo kupnju Laponskog noža ili Kuksa drvene šalice, koja se izrađuje od čvora na drvetu breze. Obje su stvari poprilično skupe, ako su ručno izrađene, ali u serijskoj su proizvodnji cijene pristupačne jer nisu korišteni originalni materijali i strojevi su zamijenili ljude. Ručno noževe (ručka je najčešće od roga soba) i Kuksa šalice izrađuje narod Sami koji su jedini prastanovnici ili autohtoni narod Europe (prije nazivani i Laponci). Svako dijete već u ranom djetinjstvu dobiva svoju kuksu i svoj nož te ih nose privezane uz poseban pojas s rupicama. Iako se nož smatra oružjem i zabranjeno ga je nositi na vidljivom mjestu, Sami narod se svoje tradicije smije pridržavati i na samom sjeveru većina Sami muškaraca svoj nož voli objesiti o pojas i nositi u svakodnevnom životu. Jer se, eto, nikad ne zna kad ti može zatrebati. Za narezati suhi filet soba ili možda očistiti ribu tek ulovljenu u rupi u ledu jezera. Kuksa šalica se uglavnom koristi za odlaske u prirodu, ispijanje kave ili čaja te branje raznih bobica kojima priroda ovdje obiluje.
Ako se zateknete u Kauppahalli, svratite na zadnji štand tržnice, prepun rakova, mariniranih hobotnica i razne suhe ribe te ruskih blini pogačica kavijara. Preko puta možete sjesti i pojesti fantastičnu juhu od lososa ili morske ribe te “nordijski tappas” koji se sastoji od fileta na vatri sušenog lososa i još nekih morskih delicija, posluženih s umacima te neizbježnim koprom, koji upravo savršeno pristaje uz ovu vrstu ribe. Tko voli eksperimentirati, može kušati i kebab od soba ili jednostavno sjesti uz prozor i uz šalicu kave ili vruće čokolade promatrati more.
Fotografije: (autori naznačeni uz svaku fotografiju) Helena Varendorf; Visit Helsinki, u suradnji s Helsinki marketing: Dodajte događanja i mjesta u vaš vlastiti #myhelsinki. Više na: www.myhelsinki.fi
Fotografije u galerijama kliknuti kako bi se otvorile u punoj veličini.
Više fotografija u galeriji: