Gdje na kontinentu vidjeti polarnu svjetlost i zašto tamo, kada ići i kako se odjenuti za veliku hladnoću, što spakirati, gdje odsjesti. Ovaj članak nadamo se odgovara na sva ova pitanja.

Neka je mjesta teško izbaciti iz glave, nakon što ste ih prvi put posjetili. Jedno od njih je mnogima Arktik a posebno onaj njen najsjeverniji dio, blizu same granice europskog kontinenta. Kažu da postoji posebno stanje duha zvano Laponski virus. Zaraziš se na prvi posjet Laponiji i Arktiku i nikad se tog virusa ne riješiš već čezneš za ovim dijelom zemaljske kugle i želiš mu se stalno vraćati. Nevezano za polarna svjetla, Laponija je doista prelijepa u svako doba godine i vrijedi ju posjetiti.

Velika je hladnoća jedan od razloga zbog kojih mnogi ne žele putovati visoko na sjever i to nadvladava njihovu želju za avanturama po snijegu i uživanju u predstavi koju nudi polarna svjetlost. Od posjete Arktiku ne treba strahovati jer loše vrijeme ne postoji već samo neprikladna odjeća, a mi vam niže u članku savjetujemo i kako se odjenuti.

U lovu na „Vatrenu lisicu“ na dalekom Arktiku

Laponija je mnogima sinonim za auroru borealis, polarnu svjetlost koja pleše nebom prepunim zvijezda te se prelijeva raznim bojama od zelene i ljubičaste do crvene i plave. Polarnu svjetlost treba ići gledati što sjevernije, unutar takozvane aurora zone koja se poput obruča proteže oko sjevera zemaljske kugle. Od Europe, u Finskoj su Laponiji mjesta poput Inarija i Utsjokija ili Kilpisjärvija savršen izbor za promatranje polarne svjetlosti. Smješteni su ispod aurora zone i imaju vrlo nisku “zagađenost” svjetlom, a možete doći i svojim autom, ako već ne želite letjeti. Trebat će vam puno dana ali je moguće, a od kuće nikako nemojte zaboraviti ponijeti grijač motora bez kojeg zimi nećete moći upaliti auto.

Za vrijeme boravka u Utsjokiju, na samom sjeveru Finske, na granici uz Norvešku, aurore smo viđali baš svaku od 7 noći.  Selo Utsjoki se nalazi čak 450 kilometara sjevernije od polarnog kruga na kojemu se smjestio vrlo turistički Rovaniemi. Za usporedbu, najsjeverniji dio Islanda se nalazi ispod polarnog kruga. Moguće je naravno ići i u Tromsø ili Hammerfest ili neko drugo mjesto u Norveškoj, koje se nalazi ispod aurora zone. Norveška je dosta skuplja od Finske i to također treba uzeti u obzir pri planiranju.

Izlazak punog mjeseca i aurora iznad crkve u Utsjokiju, Finska.

Finska je riječ za auroru revontulet i doslovce znači lisičje vatre. Naime, najraširenije je mišljenje među autohtonim stanovništvom Saami kako polarna svjetlost nastaje u trenutku dok čarobna lisica trči i svojim repom raspršuje snijeg i iskre šalje u nebo. A iskre mogu biti zelene, ljubičaste, crvene, plavkaste, ponekad slabašne i jedva vidljive ili pak jake i toliko velike da prekrivaju cijelo nebo. Spore su ili brze, na sjevernom horizontu ili odmah iznad naših glava – tada je to korona jer podsjeća na krunu.

Kada je najbolje vrijeme za vidjeti polarnu svjetlost

Ožujak i rujan se smatraju najboljim mjesecima za promatranje polarne svjetlosti, djelomično zbog pojačane aktivnosti. Zimogrozni će ipak preferirati rujan, dok još nema snijega i dok noćne temperature još nisu toliko niske kao u ožujku, kada je minus 20°C potpuno uobičajena stvar.

Polarna je noć, koja ovdje traje od kasnog studenog do sredine siječnja, najtamnija sezona jer se tada sunce ne diže iznad horizonta. Kako se rano smračuje, tako polarnu svjetlost možete vidjeti i poslije podne. Što se više penjete na sjever to će polarna noć biti dulja, baš kao i polarni dan. U Utsjokiju polarna noć traje 51 dana i sunce tada ne izlazi (što ne znači da nema dnevnog svjetla), a polarni dan traje čak 70 dana i sunce uopće ne zalazi već ostaje na nebu.

Mala koliba – sklonište povrh mjesta Utsjoki, s pogledom na rijeku koja je ujedno i granica s Norveškom.

Korona polarne svjetlosti pojavljuje se u najsjevernijim krajevima, gdje su magnetske silnice okomite na površinu planeta. Tada aurora izgleda poput zavjese koja vam visi nad glavom. Raspršene svijetle plohe nalik su na osvijetljen oblak i mogu povremeno pulsirati, lagano povećavati i smanjivati sjaj u razdoblju od nekoliko minuta. Jedno od možda najljepših laponskih godišnjih doba je proljeće-zima, koje traje u ožujku i travnju. Ovo godišnje doba donosi svjetlost i toplinu koji su dobrodošli nakon polarne noći i oštre zime.  Priroda se budi, dani su sve dulji i topliji i uživanje u aktivnostima u prirodi je upravo sad najljepše, poput višesatnih vožnji husky saonicama ili pecanju na smrznutom jezeru. Istovremeno, noći su još uvijek dovoljno tamne da se vidi pokoja aurora. Sredinom travnja je i dalje poprilično hladno, nezamislivo nama koji smo južnije gdje je sve u cvatu i gdje se nosi lagana odjeća.

Putujete li s djecom, budite sigurni da će jako uživati, i u snijegu i u raznim aktivnostima. (klikni na galeriju ako želiš vidjeti veće fotke).

Što raditi u Laponiji? Što jesti?

• Gledati utrke sobova u jednom od mjesta turneje (evtl. Rovaniemi, Inari), od kraja veljače do početka travnja, kada se održava finale u Inariju.
• Tada možete posjetiti Saami sajam i kupiti suvenire poput kuksa šalica od drveta, posebnih noževa, ili nešto od odjeće kakvu i Saami nose po najvećim hladnoćama – posebne cipele od kože i krzna, kaputi od tuljana, šubare i rukavice od raznog krzna.
• Posjetiti muzej Saami naroda Siida u Inariju i informirati se o ovom zanimljivom narodu.
• Posjetiti i nahraniti sobove koji su privremeno, do proljeća, na ograđenom prostoru svojih vlasnika.
• Voziti se saonicama koje vuku psi ili sobovi.
• Voziti se motornim saonicama.
• Istraživati okolicu na skijama za skijaško hodanje ili krpljama koje možete posuditi. Ako idete u mjesto Levi, koji je vrlo popularan turistički centar (leti se iz Helsinkija za Kittilä), možete skijati i na stazama na kojima se održava Svjetski skijaški kup.
• Loviti ribe ili se okupati u rupi u ledu kojeg jezera ili možda u obližnjem Arktičkom oceanu, ako ste baš jako hrabri. Sjever Norveške se nalazi na Arktičkom oceanu a ako ste na sjeveru Finske, u Utsjokiju ili Nuorgamu, ni Arktički ocean nije daleko.
• Jesti lokalne specijalitete u tradicionalnom Kota šatoru ili kućici – okrugloj s otvorenim ognjištem u sredini.
• Kušati juhu od lososa, gulaš od soba, sir škripavac s polarnim jagodama, pitu od borovnica.

Ne propustite vožnju saonicama koje vuku psi husky (na slici su husky s Aljaske)

Što spakirati:

• Toplu odjeću: dugi donji veš od merino vune, fleece, skijaške hlače i toplu jaknu s perjem, visoke cipele koje su nepromočive i tople. Što više slojeva od vune a pogotovo onaj uz tijelo jer vuna vlagu ne zadržava uz tijelo te grije čak i ako se smoči. Nikako ne koristiti pamuk jer će vas hladiti ako se smoči. Merino je mekan i pogodan čak i za one koji su na vunu osjetljivi jer se ne osjeti da se radi o vuni. Čarape također vunene ili skijaške, rukavice su najbolje ako su bez odvojenih prstiju. Zimi je na krajnjem sjeveru svakako dobro sa sobom uvijek nositi ruksak s dodatnim slojem odjeće u slučaju pada temperature, eventualno dodatnim rukavicama i čarapama.
• Termosicu s toplim čajem i snacks za prigristi.
• Baterijsku svjetiljku za čelo.
• Sunčane naočale: na Arktiku su obavezne, pogotovo nakon završetka polarne noći, kada se sunce jako reflektira od snijega i može doći do bolnog snježnog sljepila.
• Ako želite fotografirati auroru: fotoaparat s manualnim postavkama, rezervnu bateriju, dobar stativ. Power bank za mobitel. Na velikim se hladnoćama baterije vrlo brzo prazne, spriječite to tako da i mobitel i baterije držite uz tijelo a ne u vanjskim džepovima. Ako je polarna svjetlost jaka, moguće je fotografirati i mobitelom. Još jedna važna napomena, ako auroru čekate u nekom paviljončiću ili šatoru, u kojem se povremeno ugrijete, opremu ostavite vani u snijegu i nemojte ju stalno unositi unutra jer će vam se zamagliti leće i nećete moći snimati. Također, kad se konačno vratite u toplo, odmah izvadite iz fotoaparata i karticu i bateriju kako se ne bi uništili.
• Ako putujete vlastitim autom: grijač motora (raspitati se kod proizvođača, to nije skupa stvar), lance za snijeg se preporuča imati u autu, toplu odjeću i obuću koja je u svako doba nadohvat ruke u autu, termosicu s toplim čajem i suhu hranu.

Kako stići i za koju cijenu:

Finnair iz Beča ima redovite letove za Helsinki, koji je odlično povezan s Laponijom (Ivalo, Rovaniemi, Kittilä). U vrijeme visoke sezone (zima, od 15. Studenog do kraja ožujka) je moguće preko nekih agencija letjeti charter letovima direktno za Rovaniemi ili rjeđe, Kittilä. Cijena karata ovisi o tome kad ih kupite i za koji period. Uzmite u obzir i Ljubljanu ili Budimpeštu kao polazišta letova. Put do tamo je relativno povoljan npr. Flix bus linijama. Iz Helsinkija je moguće putovati i noćnim vlakom do Rovaniemija a iz Rovaniemija dalje autobusom. Udaljenosti su ogromne. Let iz Beča do Helsinkija traje oko 2,5 sata a od Helsinkija do Rovaniemija, Ivala ili Kittilä, oko sat i pol. Rovaniemi je cestom od Ivala udaljen oko 3,5 sata.

Laponija nije jeftina. Udaljena je i jedinstvena i visoke se cijene čine opravdanima. Uštedjeti možete na smještaju koji može biti vrlo povoljan. U trgovinama hrana nije skupa ali je skup alkohol.

Gdje odsjesti:

Osim u hotelima, spavati se može u raznim kolibama, hostelima, preko airbnba u stanovima ili čak u kampovima. Najpovoljnije su romantične kolibice u kampovima. Šatorom ili kamping autom se može smjestiti i prenoćiti bilo gdje, bez plaćanja, po principu “pravo svakog čovjeka” koje postoji u Finskoj i cijeloj Skandinaviji. Opcija je odsjesti i u jednom od iglua sa staklenim kupolama ili kolibama sa staklenim predsobljem ali one ne garantiraju da ćete vidjeti polarnu svjetlost (a skupe su). Hrabriji se mogu odlučiti na spavanje u Snježnom ili ledenom hotelu u Rovaniemiju i Leviju (te Kirkenesu u Norveškoj) (Arctic Snowhotel, Ice Hotel). Krzna sobova i posebne vreće za spavanje garantiraju dovoljno topline unutar prostorija od leda. Što se hrane tiče, najpovoljnije ćete proći ako si kuhate sami.

Smještaj Finska

Inari, Ivalo – Ivalo je najpoznatije po zračnoj luci koja povezuje sam vrh Laponije s Helsinkijem. Inari je kulturni i politički centar naroda Sami pa se tu nalazi muzej Siida te parlament naroda Sami.

Hoteli: Hotelli Inari, Tradicionalni hotel Kultahovi i Wildernes Hotelli Ivalo

Utsjoki – jedina općina u Finskoj u kojoj autohtoni narod Saami ima većinu. Za smještaj i hranu te izlete preporučamo Tiinu u  Aurora Holidays. Vlasnici su Saami obitelj. Restoran posjeduje gluten-free certifikat a po želji priprema jela i za razne alergičare. U blizini je smještaj Holiday Village Valle, još jedne Saami obitelji, koja također uz restoran s lokalnim specijalitetima, nudi razne izlete. Hotel Utsjoki

Saariselka: Wilderness Hotel Muotka.  Smještaj iglui Northern Lights Village Saariselka, Saariselka Kakslauttanen Arctic resort. Saariselka ima i skijalište s nekoliko pista.

Kilpisjärvi: Nalazi se u graničnom području i zanimljiv je svima onima koji žele malo skoknuti do Švedske ili Norveške, pogotovo do Tromsøa i oceana. Arctic Polar Holiday Village.

Skijaški centar Levi: Hotel Levi Panorama & Levi Chalets, Levikaira Apartments – Log Cabins, Levi Northern Lights Huts.

Norveška:

Tromsø – Scandic Ishavshotel, Clarion Collection Hotel With.

Hammerfest – Scandic Hammerfest

Vadsø uz Arktički ocean – Scandic Hotel Vadsø, 43 Oscarsgate, Ekkerøy Lodge – Arctic luxury.

Kirkenes uz Arktički ocean i rusku granicu ima Snježni hotel Snow hotel Kirkenes

Na finalu Porocupa, utrka sobova u Inariju, na smrznutom Inari jezeru. Foto: H. Varendorff

O Finskoj Laponiji:

Laponija (finski: Lappi; sjeverni Sami: Sápmi; švedski: Lappland; najveća je i najsjevernija regija Finske Izraz “Laponija” neki Saami smatraju uvredljivim, i preferiraju naziv tog područja u svom jeziku, “Sápmi“. Laponija je naziv za kulturnu regiju koju tradicionalno naseljava narod Saami. Laponija se nalazi u sjevernoj Europi i uključuje sjeverne krajeve Skandinavije i poluotok Kola, u Rusiji. Padom SSSR-a dolazi do poboljšanja međunarodnih odnosa ovih zemalja. Ovo je bitno za pripadnike Saami naroda, kao i lokalnog stanovništva koje ima Saami pretke iz prošlosti. Većina lokalnog stanovništva regije vuče porijeklo od Saami naroda. Regija se povezuje s Djedom Božićnjakom od 1927. kad je finski radijski voditelj Markus Rautio izjavio kako upravo ovdje živi Djed Božićnjak. Danas Djedica svoj ured ima blizu Rovaniemija, na samom polarnom krugu, gdje smo ga već i posjetili.

Površina Laponije iznosi 100.367 km², što je gotovo duplo veće od Hrvatske, a stanovnika je samo oko 180,000. Glavni grad Rovaniemi ima 63,000 a selo Utsjoki u kojemu smo se najviše zadržavali, 1200 stanovnika i jedina je općina u Finskoj u kojoj narod Saami čini većinu. Zadnjih je godina turizam izuzetno važna grana gospodarstva. Važno je i šumarstvo a u regiji se nalaze i vrijedna ležišta zlata, kroma, željeza i fosfata. Zima je duga i traje otprilike sedam mjeseci. Snježni pokrivač obično je najdeblji početkom travnja. Ubrzo nakon toga snježni pokrivač počinje se topiti.

 


Booking.com