Vodimo vas na daleki sjever kontinenta, u Laponiju kod Saami indigenog stanovništva, na utrke sobova na zamrznutom jezeru, i na sajam koji ih prati.
Danas su sobovi mnogima sinonim za Laponiju. Sobovi već stoljećima vuku i saonice, navodno čak i one Djeda Božićnjaka.
Sobovi možda ipak i ne mogu letjeti ali zato mogu vrlo brzo trčati i vlasnici su ih “uposlili” za utrke na skijama. Tradicija utrka sobova u Finskoj Laponiji, Poro Cupa, traje već 68 godina. Osim ovog natjecanja, i na ostalim područjima Arktika gdje žive Saami se već desetljećima utrkuje na skijama, i ove se utrke smatraju najozbiljnijim sportom za koji se temeljito priprema. Mi smo sudjelovali na finalu Poro Cupa (Poro = sob) u Inariju, na visokom sjeveru Finske. Finale se obično održava početkom travnja, na smrznutom jezeru Inari (da, dobro ste pročitali, smrznutom jezeru). Ove godine, održavati će se od 8 do 9. travnja. U to doba još možete vidjeti polarnu svjetlost, o kojoj smo pisali ovdje. U članku na linku se možete informirati i o smještaju ali i o oblačenju za velike hladnoće – koje oko ovog datuma mogu iznositi i do minus 20 stupnjeva C.
Sobovi
Sobovi su životinje koje su od ogromne važnosti za indigeno Sami stanovništvo. To su takozvane polu domesticirane društvene životinje jer žive uglavnom u divljini. Prije prvog ih se snijega lovi na posebnom skupljanju (round-up) te odvaja po vlasnicima, svaki sob ima svoj čip. Zimu provode vani u ograđenim torovima, u kojima ih se do proljeća hrani pa ponovno pušta na slobodu one koji nisu predviđeni za klanje. Sobovi koji zimi nisu ulovljeni ostaju u divljini i ovdje ih se redovito obilazi i hrani dva puta dnevno, posebnom mahovinom. Na slikama se sobovi često zbog rogovlja doimaju velikim, no u prirodi su ipak poprilično mali i sežu otprilike do struka. Bijele sobove, one s posebnim gen defektom (nisu albino), te sobove koji sudjeluju u utrkama na skijama se nikada ne ubija već im se poklanja život u prirodi.
Kod naroda Saami u selu Utsjoki
U selu Utsjoki smo bili smješteni u kolibama Saami obitelji uzgajivača sobova, na samoj granici s Norveškom, na obali rijeke Teno (Tenojoki ili na Saami jeziku: Deatnu). Radi se o kolibama Aurora Holidays, koje vodi Tiina, kao i restoran odmah pokraj. Utsjoki je malo selo s tipičnim, vrlo raštrkanim kućicama i ne doima se poput naselja. Općina Utsjoki se prostire na puno većoj površini i jedina je općina u Finskoj u kojoj je Saami narod u većini. Granični prijelaz se nalazi na sredini mosta u Utsjokiju ali kako Norveška pripada Schengenu, granica kao da i ne postoji. Zimi je rijeka potpuno smrznuta i na njoj je djelomično napravljena ledena cesta (ice road) s pravim prometnim znakovima, za kraćenje puta.
Utrke sobova
Tiinin je suprug Mika jedan od natjecatelja na Poro Cupu i redovito trenira na posebno pripremljenoj (utabanoj) stazi, na smrznutoj rijeci Teno.
Poro Cup, ili Sobov kup se sastoji od nekoliko utrka koje započinju u Rovaniemiju sredinom veljače, nakon završetka polarne noći i kad dani postanu dulji. Sezona kulminira finalnim utrkama koje se održavaju u mjestu Inari, na smrznutom Inari jezeru. To je King’s Cup. Inari je najveće jezero u Laponiji i prostire se na 1.102 km². King’s Cup se obično održava u prvim danima travnja a mi smo, zajedno s Tiinom i njezinom djecom, došli bodriti Miku. Ove su utrke važan kulturni i društveni događaj za Saami narod iz cijele Finske Laponije, pa i susjedne Norveške, koji za ovu priliku oblači svoju tipičnu šarenu odjeću. Ovo je jedno od rijetkih mjesta u Europi, na kojima se može vidjeti muškarce kako otvoreno nose noževe obješene o poseban Saami pojas s rupicama. Kako se i u Finskoj nož smatra hladnim oružjem, otvoreno je nošenje noževa zabranjeno svima osim pripadnicima Saami naroda, kojima je ovo dio tradicije. Atmosfera na utrkama je vrlo uzbudljiva, bez obzira na hladnoću.
Prodaja noževa na Saami sajmu u Inariju, Finska
Saami sajam
Obavezan uz utrke sobova je i mali ali značajan Saami sajam, s raznim štandovima s hranom ali i onima dobro opremljenima robom koja svakom Saami pastiru može zatrebati. Tu je sve što vas grije na niskim temperaturama od kojih -30 ili -40 stupnjeva: od raznih krznenih šubara i rukavica od dugodlakog krzna, pa do čizmica i kaputa od kratkodlakog tuljanovog krzna. Jer loše vrijeme ne postoji, samo neprikladna odjeća. Šarena se užad prodaje na metar i služi za pravljenje lasa kojim se love sobovi. Prodaju se i posebni Saami noževi i kuksa šalice. Svaki dječak i svaka djevojčica naroda Saami, u najranijoj životnoj dobi dobiva svoj nož i svoju kuksu, koji ih prate cijeli život. Šalica se obično nosi obješena uz nož o pojas i služi za ispijanje svih napitaka ali i za branje bobica ljeti.
Saamisu tradicionalno bili lovci, sakupljači i ribari, a centralnu ulogu većini igraju sobovi. Kako su se sobovi zimi kretali sa sjevera prema jugu a ljeti u obrnutom smjeru, Saami su ih pratili i time postali nomadski narod.
O Saami stanovništvu:
Saami ili Sámi su starosjedioci, autohtoni narod koji naseljava sam sjever kontinenta, regiju nazvanu Laponija ili Sápmi, a koja se sastoji od sjevernog dijela Finske, gotovo polovice Švedske i Norveške, te dijelova poluotoka Kola u Rusiji. Saami su ranije nazivani Laponcima ali oni ovo ime smatraju pogrdnim. Saami su u ove četiri zemlje zauzimali puno veći prostor ali nadolazeće stanovništvo ih je potiskivalo dalje prema negostoljubivom sjeveru. Prema statistikama, na ovom području živi oko 70.000 pripadnika Saami naroda: oko 40.000 u Norveškoj, 20.000 u Švedskoj, 9.000 u Finskoj i oko 2.000 u Rusiji. Od samskih jezika, u regiji se govore sjeverni Sami, Inari Sami i Skolt Sami.
Život u prirodi i s prirodom
Saamisu tradicionalno bili lovci, sakupljači i ribari, a centralnu ulogu većini igraju sobovi. Kako su se sobovi zimi kretali sa sjevera prema jugu a ljeti u obrnutom smjeru, Saami su ih pratili i time postali nomadski narod. Stanovnici Laponije se iz prirode opskrbljuju s oko 70% hrane koju će konzumirati tijekom ostatka godine, a koju je moguće smrznuti. Od voća su to uglavnom maline, borovnice, brusnice i autohtone bobice polarne jagode (cloudberry). To su najskuplje i najcjenjenije bobice, velik su izvor vitamina C i vrlo su rijetke i skupe jer moraju imati idealne uvjete te uspijevaju u močvarnim dijelovima Laponije.
Čuvaju se i razna riba, od lososa pa do čađa i pastrvi, sob, više vrsta gljiva i tako dalje. Pripremaju se pekmezi i sokovi. Kod Tiine smo kušali soba na razne načine pa i sušeni kuhani jezik. U Saami kulturi se najčešće jede sob pripremljen slično našem gulašu, poslužen s krumpir pireom.
Sušionica mesa na otvorenom. Od soba se iskorištava sve.
Smještaj možete rezervirati i ovdje. Mi od toga dobivamo malu proviziju a vas ne košta ništa, čak i ako imate određeni level na bookingu:
