Kad pomislimo na Irsku većina nas se prvo sjeti zelene boje, trave, sjajne glazbe, pubova, pomalo mistične keltske kulture, srdačnih ljudi crvenih kosa i pjegica, klifova i kiše… oni koji zagrebu malo dublje sjetit će Keltskog Tigra, otpora Englezima, vala iseljenika…

Foodiji, među koje i sama spadam vjerojatno će prvo pomisliti na soda bread, irski doručak ili kakakv dobar whiskey… Možda čak i onaj svjetski poznati stout koji sad namjerno neću imenovati. Pitate se zašto? Jer je ovo priča o drugom najvećem irskom gradu Corku te ujedno priča o irskoj prijestolnici hrane. A tu se preferira domaće i lokalno pa kad već spominjemo stoutove svaki pravi ‘Corkonian’ (Corkčanin?!) dat će prednost Murphy’s ili Beamishu koji se proizvode u Corku još od 1792. odnosno 1856.

Cork, smješten na jugozapadu Irske, glavni je grad najvećeg irskog istoimenog okruga (County Cork) i već godinama uspješno nosi i brani titulu ‘Irish Food Capitol’. Sa svojih oko 120,000 stanovnika odnosno pola milijuna u cijelom okrugu, klimatskom i vegetativnom raznolikošću – od obalne do kontinentalne- te kao jedna od najvećih prirodnih luka oduvijek je bio poznat po proizvodnji te izvozu hrane, posebice maslaca, ali i po očuvanju i ponosu na svoju keltsku kulturu.

Svaki stanovnik Corka će vam s ponosom istaknuti da je Cork ‘rebel city’ (grad buntovnika) odnosno najirskiji grad te s podsmijehom u polušali frknuti nosom na spomen Dublina. Cijela ta priča seže još iz 15 st. kad je grad dao podršku kući York u engleskim Ratovima Ruža, no najviše dolazi do izražaja za vrijeme rata za irsku neovisnost od Engleza jer je žarište otpora bilo upravo u Corku.

No vratimo se hrani… kako umjereno blaga irska klima s obiljem padalina pogoduje bujnoj vegetaciji ne treba se čuditi što Irsku zovu još i Smaragnim otokom. Najzelenija trava je prava poslastica za bezbroj krava i ovca na otoku koje ćete vidjeti kako bezbrižno preživaju pod irskim oblacima kamo god krenuli. Posljedica toga je vrlo razvijena mliječna industrija te odlični mliječni proizvodi. Kao što sam već spomenula maslac je jedan od važniijih izvoznih proizvoda, a tijekom 19. st. u Corku je bilo najveće svjetsko tržište maslaca. Štoviše, svoj brzi razvoj i napredak u tom periodu grad može zahvaliti upravo maslacu o čemu se može više saznati i u Muzeju maslaca koji je danas jedna od turističkih atrakcija grada.

No, pravo nezaobilazno mjesto u gradu, kako za turiste tako i za lokalce je najpoznatija irska natkrivena tržnica znakovitog imena English Market. Smještena između četiri najprometnije gradske ulice, mjesto je to koje osim hrane nudi i dašak irske povijesti te naravno obilje irskog duha. Iako površinom nije velika – za usporedbu velika je kao otprilike pola najdonje etaže Dolca – njen značaj za grad itekako je. Kamen temeljac postavljen je još davne 1788 na istom mjestu na kojem je tržnica danas i kroz sve te godine preživjela je veliki val iseljavanja, borbu za neovisnost, požar, ekonomske padove i uspone, promjene vlasti da bi danas postala to što je, a njenu ponudu provjerila je i engleska Kraljica Elizabeta II. osobno, glavom i krunom (zapravo je bio šešir) u svibnju 2011. tijekom svojeg posjeta Irskoj.

Ono što svima prvo zapne za uho je naziv tržnice. Zašto engleska tržnica i to još u srcu grada koji se tako ponosi svojim buntovništvom? Odgovor je upravo kombinacija tog dvoje i vraća nas na same početke tržnice. Naime s brzim razvojem grada i trgovine, a investitori i predstavnici vlasti su uglavnom bili bogatiji Englezi koji su tu živjeli, došlo je do potrebe da izgradi natkrivena tržnica mesa kako bi se izbjeglo nehigijensko klanje životinja i prodavanje mesa direktno na ulici. I danas jedna od uličica koje vode na tržnicu te jedan od najstarijih gradskih pubova koji se tamo nalazi nose naziv Mutton Lane ili doslovno prevedeno Put Ovčetine. Nakon te, posve praktične odluke postavljen je kamen temeljac tržnice. S godinama su dodavani odijeli i tržnica se postepeno širila. Prvo je dodan odijel ribe, zatim povrća, pa voća i uskoro je tržnica postala centralno mjesto trgovine i opskrbe vrhunskim proizodima. No, samo za stanovnike koji su si iste mogli priuštiti, a to su uglavnom bili gorespomenuti Englezi. Alternativa tome bila je ‘Irska tržnica’ malo dalje u gradu na kojoj se prodavala jeftinija roba slabije kvalitete i koju su pohodili tad još uvijek potlačeni i pretežito siromašni Irci. Da bi razlikovali tržnice prva je nazvana Engleskom Tržnicom, a naziv se kao i tržnica održao do danas. S druge strane ‘Irska’ tržnica se srećom, s vremenom zatvorila.

Danas ćete na English Marketu naći sve što po čemu je irska gastronomska scena poznata… vrhunski sirevi, odlična govedina i janjetina, dnevno svježa riba poput bakalara i lososa, kamenica i dagnji, svinjskih kobasica, black&white puddinga (svinjske kobasice s krvlju, masnoćom i zobi – slično našim krvavicama), povrće – pretežito korijenasto i sezonsko voće. Razne džemove, med, pekarske proizvode, kolače, ručno rađene čokolade, čajeve… Ali i, u duhu grada u kojem obitava veliki broj stranaca, a s novijom politikom privlačenja velikih svijetskih kompanija poput Googlea, Apple i sl. u gradu nas je sve više, ovdje ćete moći pronaći i brojne egzotične, odnosno namirnice iz svih kutaka svijeta. Ima i naše Vegete, ako ste se slučajno pitali.

Osim dnevno svježih i pretežno lokalnih namirnica za obiteljski ručak ili po dnevnu ponudu većine brojnih restorana, barova i delija u centru grada na tržnicu se dolazi i dobro pojesti. Tako uz par manjih delija, gladne posjetitelje hrani i jedan od poznatijih i nagrađivanijih irskih restorana Farmgate Cafe koji se nalazi na galeriji tržnice. Svoja jela kuhaju, pogađate, od namirnica s tržnice.

No, nemojte pomisliti da je English Market jedina tržnica u gradu. Ona je jedina koja radi šest dana u tjednu, sedmi dan odnosno nedjeljom je zatvorena. Ostalim danima u svakom većem kvartu barem jednom tjedno ima jedan manji farmers market na otvorenom na kojem ćete također moći kupiti ili jesti proizvode i jela od domaćih, lokalnih, uglavnom manjih i sve više organskih uzgajivača.

I iako Irci generalno ne zaostaju za ostatkom svijeta po lošim prehranbenim navikama sve više njih se okreće korijenima. Zdravoj prehrani i održivom razvoju. Jedna od pionirki takvog načina života i kulture slow fooda u irskoj je najpoznatija ambasadorica irske hrane, chefica te autorica nekoliko kuharica i tv serijala posvećenih hrani Darina Allen. Uz sve navedeno možda je najpoznatija po tome što je skupa s bratom početkom ’80tih pokrenula svjetski poznatu dvanaestotjednu školu kuhanja Ballymaloe Cookery School. Škola se nalazi nedaleko od grada Corka i praktično utjelovljuje cijelu filozofiju od vrta do tanjura. Naime, nalazi se na organskoj farmi okružena vrtovima te je simbioza prirode i prehrane sastavni dio poduke budućih chefova, gastronomskih pisaca te osnivača nekih novih kulinarskih koncepata čime se osnivači posebno ponose.

Kad već spominjem svjetski poznate irske institucije važno je spomenuti da je destilerija u kojoj se proizvodi najpoznatiji i najprodavaniji irski whiskey također u County Cork, u blizini gradića Midletona. Naravno radi se o Jameson destileriji koja je svoju proizodnju iz Dublina preselila upravo ovdje kako bi bila bliže svojim sirovinama, poljima ječma iz okolice Mideltona te vodi iz rijeke Dungourney.

No to je tek početak liste proizvođača mnogih Ircima omiljenih brendova poput Cork Dry Gin, Durrus Farmhouse Cheese, Ballyhoura Apple Farm, Ballymaloe Country Relish, Barry’s Tea, Cork Coffee Roasters, Clona Dairy Products, Clonakilty Black Pudding, O’Flynns Gourmet Sausage Company, Woodcock Smokery…

I da zaključim ovu priču s par foodie preporuka ako vas put nanese u ‘Rebel City’:

The Oliver Plunkett pub – tradicionalni irski pub u centru grada u istoimenoj ulici sa živom svirkom svaki dan

Greenes – jedan od najboljih restorana u regiji i državi, u užem centru grada. Moderna kuhinja sa svježim i lokalnim sastojcima, a bonus je i pravi, pravcati slap kao dio interijera.

Paradiso – kako kažu restoran otvoren ’93 koji je već tada kuhao hranu iz 2017. Fusion azijske, bliskoistočne i meksičke kuhinje ukomponirane s trenutno inspiracijom, a najzanimljivije je da ne rade s mesom i no sami ističu da nisu vegetarijanski restoran

Sage – restoran u Midletonu s jednim pravilom, sva jela su spremljena sključivo od sastojaka koji se mogu pronaći u krugu od 12 milja od njihovog praga.

The Fish Wife – kultni fish&chips

Son Of A Bun – relativno novo i poprilično popularno mjesto s odličnim burgerima

Miyazaki – najbolji etnički restoran i jedan od najboljih restorana u Irskoj u 2017. godini, poslužuje japansku hranu

KC & Son & Sons – kultno mjesto u jednom od starijih kvartova u gradu, Douglasu. Osnovani su 1958. i od onda usješno poslužuju sendviče i burgere, a čekanje u redu od dvadesetak metara za njihov sendvič je normalna stvar. Smisao za humor i karizma osnivača Kena Crawforda su velikim dijelom zaslužni za uspjeh ovog obiteljskog fast fooda koji je danas već gradska institucija.

Alchemy – kafić/deli s neodoljivim ekletičnim uređenjem i iznimno toplom atmosferom. Poslužuju dobru kavu, domaće kolače i jednostavne sendviče i juhe. I ujedno mjesto na kojem ćete istodobno vidjeti zaljubljeni studentski par, konobara hipstera, poslovne ljude na sastanku, baku i djeda koji su unuke izveli na kolače, djedicu u kućnom ogrtaču i sa svojom šalicom koji je došao po kavu…

The Workshop – presladak šareni kafić odnosno tea shop u predgrađu, uređen u prostoru koji je prethodno bio obiteljska kovačnica, a sad izgleda poput bakinog dnevnog boravka, prepun vintage stvari, čajnika, šalica i sl. Ako se odlučite sjesti na terasu društvo će vam praviti kućni ljubimci – koke. Poslužuju kavu, čaj, sendviče i kolače.