Osim Novruza (perzijske nove godine) o kojem pišemo ovdje i ovdje, ovih se dana slavi još jedan veliki i sve popularniji svjetski festival. Holi je hinduistički festival boja (poznat i pod nazivom Holaka ili Phagwa), koji se slavi u čast dolaska proljeća, završetka zime, radovanja proljetnim bojama i pobjede dobra nad zlim.

Pred Holi, indijske su tržnice prepune uličnih štandova s bojama, vodenim pištoljima i svim mogućim rekvizitima za bojanje, prskanje i sprejanje. Za proslavu ovog festivala, tradicionalno su se koristile boje na prirodnoj bazi, poput začina kurkume, zatim praha neema i kane, kum-kuma. No pojavom sintetičkih boja koje su jeftinije i lako dostupne ovaj se običaj polako potiskuje i daje prostora bojama raznih nijansi i intenziteta, poput ljubičaste, kričavo ružičaste, fluorescentno narančaste…

Proslava Holija započinje na večer koja prethodi Holiju kada se pali velika religijska vatra, oko koje se ljudi okupljaju, plesu i pjevaju.

Na dan proslave Holija, nakon jutarnje molitve, običaj je da ljudi jedne druge mažu bojama u prahu ili se prskaju iz vodenih pištolja u koje dodaju boje kako bi vodu obojili. Holi je najslobodniji, najrazigraniji, najzabavniji hinduistički festival i stoga je omiljen među mladima i djecom! Oni malo “nestašniji” napune balone obojenom vodom i gađaju prolaznike sa balkona i krovnih terasa (što i nije ugodno ako vas pogodi). Naravno, kao i za svaki hinduistički festival, muzika i ples su neizostavni.

Iako ljudi uglavnom oblače staru odjeću (jer je nanesene boje gotovo nemoguće oprati) stari je običaj da se kupi i bijela obuća i odjeća, na kojoj se vide sve moguće nanesene boje. Nakon “igranja” s bojama, navečer se posjećuju prijatelji i članovi obitelji i nose se slatkiši na dar.

Holi je festival boja koji slavi proljeće i ljubav

Holi je jedini hinduistički festival za koji je “dozvoljeno” jesti nevegetarijansku hranu (za one koji su vegetarijanci), no tradicionalna hrana koja se jede i priprema za Holi je vegetarijanska i kako bi Indijke rekle “teška” i “naporna” za pripremiti. Za pripremu jela za Holi obično se okupe veće grupe žena (jer toliko posla bi bilo jako zahtjevno obaviti bez pomoći), tako da pripreme teku brže, a na kraju se sve napravljeno raspodijeli na jednake dijelove koje svaka ponese sa sobom.

Najpopularniji slatkiš za Holi je gudija (pecivo od tijesta punjeno grizom, kondenziranim mlijekom, orašastim plodovima i suhim voćem, koje se prži u dubokom ulju, a oblikuje se u kalupićima u obliku polukruga).

Gudije obično priprema tri ili više žena zajedno: jedna pravi tijesto i smjesu, druga razvija tijesto u krugove, treća puni krugove od tijesta smjesom i oblikuje ih u kalupima, četvrta ih prži u dubokom ulju…

Gudije se mogu čuvati i do mjesec dana (na indijskim vrućinama) bez da se pokvare (!) te se obično pravi na stotine ovih slatkiša i čuva ih se u velikim metalnim posudama. Običaj je da se članovima obitelji i prijateljima koji su u posjeti na dan Holija daje gudije na poklon. U gradovima, “moderne” domaćice danas ove slatkiše kupuju već gotove, ali okus domaćih gudija je poseban i vrijedan vremena i truda uloženog u njihovu pripremu.

Gudija slatkiši

Drugi malo zaboravljen slatkiš, no svakako dio tradicije na sjeveru Indije je Anarsa. Anarse se prave od smrvljene riže i šećera u prahu. Dok nije bilo električnih miksera, žene su rižu (prethodno natopljenu u vodu 24 ili 48 sati) usitnjavale u prah na velikom kamenu, tako što bi je pritiskale manjim teškim kamenom. To je jako zahtjevan proces i iziskuje dosta snage i vremena. Na sreću, danas zahvaljujući tehnologiji, riža se mrvi u električnom mikseru, što znatno skraćuje vrijeme pripreme anarsi. Smrvljena riža se usipa u veliku posudu tako da se naizmjence sipa tanki sloj riže u prahu, a zatim tanki sloj šećera u prahu i tako sve dok se cijela predviđena količina šećera i riže ne potroši. Smjesa se zatim dobro umijesi rukama dok ne postane ljepljiva i od nje se oblikuju dlanovima krugovi koji se onda prže u dubokom ulju.

Od slanih jela, najpopularniji specijalitet je Dahi vada, koja se pravi od urada (vrsta leće), jogurta i chutneya. Oguljen i prepolovljen urad se potopi u vodu tijekom dana ili noći, a onda se usitni u električnom mikseru s vrlo malo vode. Od ove smjese prave se loptice koje se prže u dubokom ulju, a zatim potapaju u razrijeđeni jogurt, u kojem “nabubre” i omekšaju. Jelo se poslužuje s chutneyem (ljutim umakom) od svježih zelenih feferona i lišća korijandera te chutneyem od tamarinda (koji se pravi ukuhavanjem kore tamarinda na niskoj temperaturi u vodi s gurom – nerafiniranim derivatom šećerne trske) ili šećerom i ljutkastim začinima. Ovo jelo je prava delikatesa i mnogi se raduju Holiju upravo zbog njega i gudija!

Osim ovih jela prave se i snackovi iz domaće radinosti, poput matrija (slanih hrskavih krekera od bijelog brašna, soli, suhog lišća piskavice i začina ajwaina).

Za Holi se prema staroj tradiciji pije i intoksikacijski napitak bhang, koji se priprema od zdrobljenog lišća kanabisa koje se dodaje u mlijeko ili thandai. Ovaj napitak je alternativa alkoholu za “opuštanje” (obzirom da se alkohol prema hinduističkoj tradiciji ne pije), a ovisno o popijenoj količini može imati i halucinogeni efekt. Ovaj napitak se pije za Holi i festival Shivratri i izrađuje se u domaćoj radinosti i u uličnim trgovinama. Za Shivratri, može se popiti u većini hinduističkih hramova. Ovaj napitak je potpuno legalan u Indiji jer je dio religijske tradicije (za razliku od konzumiranja kravljeg mesa).