U centru svakog iranskog gradića i grada tri su nezaobilazne građevine ili urbanističke cjeline – džamija kao religijsko i duhovno središte, hamam (kupalište) kao mjesto opuštanja, razonode i sastanaka te središnje mjesto svih gradskih zbivanja – bazar.
Generacijama su se dućani i radnje na bazaru prenosili s oca na sina i takvim jednostavnim principom funkcioniranja bazari su doživjeli najmanje promjena. Kao što je svaki grad specifičan tako je specifičan i jedinstven svaki iranski bazar. Danas su oni uglavnom mješavina tradicionalnih trgovina i onih modernih pa će se u onim starim i tradicionalnim pronaći rukotvorine, tkanine, materijali, cipele, odjeća, hrana i začini, a u onim modernim bijela tehnika, mobiteli, pokoja turistička agencija ili banka. Jasno, posjetitelji i turisti u potrazi za što autentičnijim žele vidjeti što više rukotvorina i začina, a što manje miksera i usisavača pa sada ne preostaje ništa nego da jednostavno istražujemo i gubimo se uskim uličicama i prolazima.
Svaki bazar u Iranu se može svrstati u neku od „naj“ kategorija i meni je osobno uvijek veliko zadovoljstvo posjetiti neki novi bazar i razmišljati po čemu mi je taj „naj“ .
Esfahanski bazar je onakav kakav i priliči najljepšem, najorganiziranijem i turistički najrazvijenijem iranskom gradu. Jednostavno je najljepši. Kad malo više razmišljam, toliko je uređen da je možda malo i previše lijep. Esfahan kao centar na putu svile je osim trgovinskog oduvijek bio i centar proizvodnje pa je njegov bazar definitivno najbolje mjesto za kupnju suvenira. Tepisi, metalno posuđe, ručno ukrašavani tanjuri, bojana keramika, ćilimi i lokalni slatkiši samo su neki od mogućih poklona za prijatelje i obitelj. Esfahanski bazar je zahvalno mjesto kupovine čak i za najzahtjevnije kupce pa onima koji i ne vole shopping ovdje će kupovina zbog ogromnog izbora biti vrlo olakšana. Jedina stvar koja na esfahanskom bazaru živcira su motocikli koji remete red i protočnost ulicama. Ne znam zašto gradska uprava dopušta motociklima da se voze bazarom…
Teheranski bazar odgovara u potpunosti karakteristikama grada u kojem se nalazi. Teheran je mlad, velik, divlji i ružan te upravo mu je takav i bazar. Nema neku posebnu priču, povijesni identitet, ljepotu ili eleganciju kao neki drugi bazari, ali velik je, moćan i efikasan. Na teheranski bazar se ne dolazi uživati, popiti čaj ili nekoga sresti, ovdje se dolazi raditi i obaviti posao. U neke djelove bazara se niti ne ulazi ako se ne planira kupiti barem 20 kg metvice ili barem 100 majica kratkih rukava.
Bazar u Sanandaju je najluđi. Iako grad nije posebno velik dinamika, gužva i žustrina koja je na bazaru prisutna je toliko fascinantna da je meni svaki put nakon samo sat vremena provedenih na bazaru potreban višednevni odmor od ljudi i buke. Ali uvijek mu se rado vraćam jer mu je izbor turšija bez konkurencije, a ima i ulicu samo s radionicama i prodavaonicama šahovskih i tavla ploča. Kurdski grad Sanandaj je poznat po najboljim majstorima proizvođačima šahovskih i tavla ploča na svijetu, a kao velik zaljubljenik u obje društvene igre ne mogu ne posjetiti Sanandaj, a ne provesti nekoliko sati u priči i igri s najvećim svjetskim majstorima.
Chabahar je grad na jugoistoku zemlje blizu granice s Pakistanom i na njegovom bazaru sve pomalo vuče na Pakistan i Indiju. Mirisi začina, vonj ribe, jezik koji više nije Farsi… Jedini je to bazar na koji se ljeti ne bih rado vratio jer pod vrućim ljetnim suncem nehigijena najpakistanskijeg dijela Irana dolazi do punog izražaja.
Tabriz je glavni grad iranskog dijela Azerbajdžana i riječ je o području na kojem gotovo isključivo žive Azeri Turci. S obzirom da je riječ o Azerbajdžanu jasno je da je i grad sa svojim bazarom najmanje orijentalan, a najviše europski. Uređeno je, čisto, organizirano te s Esfahanskim bazarom vodi mrtvu utrku za najljepši iranski bazar. Bez obzira što je tabriški bazar jedini pod zaštitom UNESCO-a, ja ću osobno kad je riječ o čistoj fizičkoj ljepoti ipak svoj glas dati esfahanskom bazaru i to samo zbog atmosfere i dodira istoka koji na europskom tabriškom bazaru ipak malo manjka.
Bazar u Birjandu je možda i najružniji na kojem sam bio. Nema na njemu ničeg tradicionalnog ili lijepog jer dominiraju jefitine majice, svjetlucave cipele i bijela tehnika, ali meni je interesantan zbog suhog voća koje se u drugim gradovima ne može pronaći, zbog izuzetno niskih cijena općenito siromašnog južnog Khorasana te zbog najmorbidnijih lutaka u izlozima dućana.