Rezanci za juhu ili savijača nigdje nisu bili tako ukusni kao kod moje bake. Tajna je bila u tome da je baka uvijek sama pripremala tijesto za rezance, bučnicu ili razne druge savijače. U posudu bi stavila brašna i vode, a brat i ja smjeli smo pomagati i miješati smjesu dok nas ne zaboli ruka. Tada bi preuzimala baka, lupala tijesto kuhačom još nekoliko minuta, potom ga bacala po drvenoj dasci posutoj brašnom i tek onda mijesila. A mi smo gledali i “učili”. Barem smo to tako tih davnih dana u djetinjstvu mislili. Voljeli smo praviti rezance ili taranu koji bi se poput zlata žutili u mirisnoj juhi. Divili smo se baki koja bi preko cijelog stola tijesto razvlačila poput plahte i uspijevala da razvaljano tijesto ostane cijelo.
Danas se tjestenina može kupiti u puno oblika i boja, kao i kore za savijaču, te nije potrebno mijesiti tijesto. Iako cijeli postupak ne oduzima mnogo vremena, mnogim je zaposlenim roditeljima puno jednostavnije i brže kupiti gotov proizvod te se pobrinuti samo za umak ili smjesu kojom se prelije tjestenina ili napune savijače.
Tjestenina se već dulje vrijeme jede diljem svijeta iako nam je pri spomenu tjestenine često prva asocijacija Italija. Upravo su talijanski iseljenici svijetom pronijeli tu divnu i jednostavnu hranu. Iako se ponegdje smatra da je tjesteninu u Italiju iz Kine donio Marko Polo, ona je – prema pisanim dokumentima – u Italiji postojala i ranije. Navodno su je poznavali i stari Rimljani, a prije njih i Etruščani pa i stari Grci. U Kini je tjestenina u raznim oblicima poznata već više od 2000 godina. Tjestenina se pravi od najjednostavnijih sastojaka poznatih čovječanstvu – brašna i vode kojima se povremeno dodaju ulje i jaja.
Priprema te zdrave namirnice brza je i jednostavna, a cijenom je dostupna svim slojevima stanovništva. Svaki bi tata na policama svoje kuhinje trebao imati zalihu od nekoliko kutija ili vrećica tjestenine jer je tjestenina omiljeno jelo većine djece, a ukusan obrok može se pripremiti i od vrlo malo sastojaka. Oblika i (talijanskih) naziva je mnogo, a danas su najpoznatije špagete (spaghetti). Kod nas je preuzet njemački izgovor riječi, na talijanskom se čita samo spageti. Ostale vrste tjestenine su makaroni, leptirići (farfalle), školjkice (conchigliette), penne, tortellini (male torte) i ravioli. Tortellini i ravioli u sebi sadrže razna punjenja. Kod nas se u Istri jedu fuži. Njoki se često ubrajaju u tjesteninu iako to nisu jer su pripravljeni od kuhanog krumpira kojemu je dodano brašno.
Svježu tjesteninu danas je također moguće kupiti u nekim trgovinama; obično se nalazi na policama hladnjaka i potrebno ju je skuhati u roku od nekoliko dana od kupnje. Tjestenina se može jesti topla i hladna, ovisno o načinu pripreme i začinima. Tjesteninu od pšenice danas neki izbjegavaju, zbog alergije ili intolerancije na gluten. U takvim slučajevima se može uzeti tjesteninu od heljdinog ili rižinog brašna, inače dosta popularnu u kuhinji Azije.
Napomene za što uspješnije kuhanje tjestenine:
Tjesteninu je najbolje kuhati u velikoj posudi. Na približno 100 grama tjestenine staviti barem litru vode. Dakle, za jedan paketić tjestenine od 500 grama potrebno najmanje pet litara vode.
Tjesteninu uvijek stavljajte u uzavrelu, kipuću slanu vodu. Kako bi voda što prije zakuhala, posudu poklopite. Vrijeme kuhanja moguće je skratiti i tako da se potrebna količina vode zakuha u kuhalici za vodu i tada prelije u lonac za tjesteninu.
Kad tjesteninu stavite u vodu, ne poklapajte već kuhajte otklopljeno.
Kada je tjestenina gotova?
Tjestenina je najukusnija ako je pripremimo “al dente”, što bi se moglo prevesti “pod zub”: da zubi imaju u nešto zagristi. Gnjecava tjestenina je teško jestiva pa je najbolje držati se vremena kuhanja navedenog na kutiji i kratko prije njegova isteka za svaki slučaj kušati tjesteninu. Ako je to primjerice 5 minuta, kušajte tjesteninu već nakon 4 minute i provjerite je li možda potrebno ranije završiti kuhanje. Duljina kuhanja ne ovisi o veličini ili dužini tjestenine, već o njezinoj debljini. Svježu tjesteninu potrebno je kuhati poprilično kraće od suhe, katkad samo oko minutu.
Procijedite tjesteninu tako da sadržaj posude izlijete u cjediljku koju postavite u sudoper. Protresite nekoliko puta i vratite tjesteninu u lonac. Prelijte s oko 2 žlice maslinova ulja ili maslaca, ovisno o umaku koji koristite, i dobro promiješajte. Ako koristite umake na bazi rajčice, prelijte maslinovim uljem. Maslac koristite za kremaste umake i one sa sirevima. Potom naravno dobro promiješajte kako se tjestenina ne bi lijepila. Poslužite odmah. Ne preporuča se stavljati poklopac jer će se nastaviti proces kuhanja, a tjestenina će postati gnjecava.
Ako tjesteninu podgrijavate, dodajte vrlo malo vode (žlicu-dvije) i poklopite te kuhajte na slaboj vatri. Neki ju ubacuju ponovno u vruću vodu ali to je stvar ukusa.
Kako obogatiti tjesteninu na mediteranski način?
Svježi bosiljak kao mirisni dodatak oplemenjuje svaki mediteranski obrok i većinu jela na bazi tjestenine. Ako nemate vrt ili balkon, bosiljak posijte u teglici i stavite ga na prozorsku dasku. Naravno, moguće je koristiti i sušeni i zamrznuti bosiljak ili peršin, ali okus je mnogo drukčiji. Dodati ga možete istovremeno kad i ulje kojim tjesteninu zalijevate kako se ne bi ljepila.
Umak od rajčica može se unaprijed skuhati u većim količinama i koristiti kao osnovu za nekoliko jela, kao što je tjestenina amatriciana ili špagete bolonjez. Rajčice, svježe ili oguljene iz konzerve ili staklenke, kuhaju se desetak do petnaestak minuta s prstohvatom soli i prstohvatom šećera.
Gola osnova
Tjesteninu je najjednostavnije pripremiti tako da je skuhate i prelijete maslinovim uljem ili maslacem te pospete svježe naribanim sirom parmezanom. Neka djeca to jelo jako vole.
Aglio-olio jest tjestenina kojoj je osim ulja (prethodni recept) dodan i češnjak.
Kako pripremiti domaću tjesteninu, i pritom možda zabaviti i djecu, prikazuje Tamara u rubrici dječji kutak. Među receptima se nalazi više prijedloga kako pripremiti ukusan obrok s raznim vrstama tjestenine.