Etimologija te čarobne riječi kreće se ovako: njem. Palatschinke ← češ. palačinka ← mađ. palacsinta ← rum. placinta. U Hrvatskoj se jedu uvijek, prodaju svugdje, svi ih peku ili znaju kako se to radi, no jeste li ikad radili palačinke baš po receptu? I, jeste li se ikada pitali tko ih sve jede, gdje se jedu i kako?

Palačinke, ili crêpes često se poistovjećuju. Obje se vrste sastoje od pšeničnog brašna, jaja, mlijeka. Često se dodaje i mineralna voda, a u crêpes dodajemo i maslac. Tekuća se smjesa izlijeva na vruću (uglavnom namašćenu) tavicu i kratko se peče s obje strane. U Francuskoj su iznimno tanke, a u drugim krajevima unutrašnjost im je prozračna. Ruskim palačinkama koje se zovu bliny, dodaje se kvasac. Engleske i finske palačinke uglavnom se peku u pećnici, ne prže. Pune se, najčešće, pekmezom, sirom, orasima, šećerom i prelijevaju umacima od jaja, vina, vanilije, čokolade ili se poslužuju uz voće. Kako je nastalo ovo, mnogima najdraže, jelo?

Zapisi o postojanju palačinki dolaze još iz Rimskog Carstva gdje su se jele s medom i paprom. Crêpes je francuski naziv za naše palačinke, a vjeruje se da su se u tim krajevima, točnije, u pokrajini Bretagne, spremale u veljači – kao poslastica za proslavu dolaska svjetla i proljeća nakon zime.

Postoje različite vrste palačinki, a neke najpoznatije palačinke i njihove verzije su:

Crêpe Suzette (palačinke s narančinom koricom i Grand Marnier likerom) koje su, prema pričanjima, nastale kada je princ Walesa zatražio palačinke kao desert, a chef Henri Charpentier tada ih je spremio i nazvao ih prema dami koja je te večeri bila prinčeva pratnja. Henri Charpentier tada je radio u Monte Carlo’s Cafe de Paris, a zasluge za tu najpoznatiju vrstu palačinki pripisao je sam sebi u svojoj autobiografiji iz 1934. godine. Da je ta priča sumnjiva, dokazuje spominjanje baš te vrste palačinki već 1903. u knjizi Augustea Escoffiera, francuskog kuhara.

Iz Francuske dolaze i slane palačinke socca od slanutka i maslinovog ulja.

Cherry Kijafa Crepes rade se s Cherry Kijafa vinom (dansko vino).

Poznata je i torta od palačinki, takozvana Mille Crepe (od riječi mille koja znači tisuću), a najčešće se kombinira s jagodama i slatkim vrhnjem.

Ruske palačinke, bliny, najčešće su slane i pripremaju se s heljdinim brašnom.

Indijske dosa tradicionalno se pripremaju od riže i leće, hrskave su izvana, a spužvaste iznutra. Također su slane, a pune se začinjenim povrćem. Jedna verzija dosa palačinki je i rava dosa – pripremljene s grizom i jogurtom.

Engleske, Toad in a hole palačinke, slane su i punjene kobasicama ili svinjetinom. Zapečene u pećnici i premazane jajima, često su se jele i u engleskim kolonijama, npr. u Kini. Iz Kine dolaze i palačinke s mladim lukom koji se dodaje tijestu koje je tvrđe i mora se razvaljati prije pečenja. U Engleskoj se slavio i Dan palačinki kada su ih ljudi spremali da potroše jaja i mlijeko pred početak Uskršnjeg posta.

Pannukakku, palačinke iz Finske kojima se dodaje kardamom i peku se u pećnici čime dobivaju prozračnu unutrašnjost.

S Tajlanda nam dolaze roti, palačinke s karameliziranim bananama.

Palačinke se jedu i u Americi, naravno, a svima su poznate njihove deblje palačinke, flapjacks, koje tradicionalno poslužuju s javorovim sirupom i voćem. No, njihovu ću vam priču ispričati jednom drugom prilikom.

Palačinke se, dakle, danas jedu diljem svijeta, a nose i zanimljive nazive: hrvatski naziv dolazi iz njemačkog jezika i u cijeloj je srednjoj Europi gotovo isti. Talijanske se palačinke zovu crespella, indijske dosa, a meksičke su svima dobro poznate tortilje.  Pogledajte i ostale nazive[2]:

• albanski: krep, palaçinka
• bosanski: palačinka
• bugarski: палачинка (palačinka)
• češki: palačinka
• njemački: Pfannkuchen
• danski: Pandekager
• španjolski: Crepes (Španjolska), Panqueque o Crepa (Južna Amerika)
• nizozemski: flensje
• finski: ohukainen, also lätty, lettu or räiskäle
• galješki: filloa or freixó
• grčki: κρέπα (krépa)
• mađarski: palacsinta
• talijanski: crespella
• latvijski: pankūka
• litavski: Lietiniai blynai
• makedonski: палачинка
• crnogorski: палаћика (palačinka)
• norveški: pannekake
• poljski: naleśniki
• portugalski: crepe
• ruski: блины (bliny)
• srpski: палачинка/palačinka
• slovački: palacinka
• slovenski: palačinka
• švedski: pannkaka/plätt
• turski: krep, akıtma
• ukrajinski: млинці (mlyntsi, nalysnyky)

Osnovni sastojci za palačinke uvijek su brašno, jaja i mlijeko. Brašno može biti obično bijelo ili, recimo, heljdino, kukuruzno (bezglutensko). Toj se smjesi često dodaje i mineralna voda, prstohvat soli (koja naglašava okuse), šećer, a mogu se dodati i cimet, đumbir, kakao, te razni likeri (od naranče, limuna) ili rum. Preporuča se dodavanje i otopljenog maslaca, kako bi se što manje masnoće trebalo koristiti pri pečenju, a maslac daje i prepoznatljiv miris te nježan, „kremastiji“ okus smjesi.

Punjenja za palačinke koja se najčešće koriste u našim krajevima:

razne vrste džemova, pekmeza (marelica, šljiva, jabuka, dunja, naranče, limun, šipak, jagode)

svježi sir (često zapečene palačinke punjene zašećerenim svježim sirom)

orasi/lješnjaci/bademi (najčešće u zapečenim palačinkama)

čokoladni namazi

voće

umaci od jaja, vina

tučeno slatko vrhnje

limunov sok i šećer

citrus curd, tj. kremu od jaja i citrusa (limuna, naranči, grejpa)

karamel umak

sladoled

I, nakon nabrojanih najpopularnijih punjenja, preostaje mi samo da vam predložim još jedno – da se odvojimo malo od klasike, ali i da vam predstavim najbolju smjesu za palačinke.

Kao punjenja predlažem pastu od bučinih sjemenki i ulja uz čokoladni mousse koji sam napravila od slatkog vrhnja (na taj način nema opasnosti od salmonele, pa je pogodan i za djecu).

Dakle, za palačinke uvijek kombinirajte: određena količina brašna + duplo više tekućine + jaja + maslac + liker/rum/cognac + šećer + sol. Gotovu smjesu uvijek ostavite nekoliko sati u frižideru da brašno upije određenu količinu mlijeka.

Sastojci za palačinke:

200 g glatkog brašna

400 ml mlijeka

3 jaja

50 g otopljenog maslaca

žlica likera/ruma/cognaca

žlica šećera

prstohvat soli

Jaja izmutite pjenjačom, dodajte brašno, mlijeko, liker, šećer i sol. Sve dobro promiješajte pjenjačom. Zatim na laganoj vatri otopite maslac, ostavite ga nekoliko minuta da se ohladi (ali da ostane tekuć) i dodajte ga prethodno spremljenoj smjesi. Smjesu stavite u frižider na nekoliko sati.

Tavicu zagrijte na jakoj vatri, dodajte malo kap ulja ili kombinaciju ulja i maslaca (ne treba puno jer maslac već imate u smjesi) i pecite na kratko na svakoj strani.

Poslužite toplo uz punjenje po želji.

Punjenja:

Pasta od bučinih sjemenki i bučinog ulja (za 4 palačinke):

100 g bučinih sjemenki, golice (očišćene)

2 žličice šećera

prstohvat soli

bučino ulje (otprilike 5 žlica)

Sjemenke, šećer, sol i malo ulja izmiksajte u multipraktiku (ili mlincu za kavu, ili štapnim mikserom). Miksajte tako dugo da dobijete pastu, dodajte ulje po potrebi (trebat će vam otprilike 5 žlica ulja)

Čokoladni mousse od slatkog vrhnja (za 4 palačinke)

100 g tamne čokolade

200 ml slatkog vrhnja – 36% mliječne masti (100 ml za ganache i 100 ml za šlag)

Zagrijte 100 ml slatkog vrhnja i prelijte preko narezane čokolade. Zatim tu smjesu dobro promiješajte da se sva čokolada otopi. Ostavite na sobnoj temperaturi da se ohladi.

Preostalih 100 ml istucite u šlag (pazite da ne miksate previše, neka ostane kremasto). Tučeno slatko vrhnje dodajte u ohlađeni čokoladni ganache i promiješajte.

Poslužite uz svježe voće.

Još nekoliko prijedloga za punjenje:
šlag u kojem su pomiješani mljeveni orasi.

s mousseom od bijele čokolade, vrućim čokoladnim umakom s malo cimeta i posipom od usitnjenih macaronsa.

s jabukama narezanim na kockice, grožđicama, sjeckanim orasima, zdrobljenim keksima (ili ostacima biskvita) – sve natopljeno rumom.

s bijelom čokoladom i Plazma keksom

banana split palačinke

Pripremila Anja s bloga Anja kuha (članak je objavljen i ovdje.)