Losos je izuzetno zdrava i masna riba, zbog velike količine omega-3 masnih kiselina. Meso mu je gotovo bez kostiju, vrlo je mekano i lako probavljivo, što ga čini popularnim i vrlo značajnim za prehranu. Meso lososa je vrlo bogato i vitaminom B6.
Losos pripada vrsti pastrva (Salmonidae) koja obuhvaća losose i pastrve. Vole bistre potoke i planinske rijeke a neke vrste žive u oceanu a mrijeste se u potoku u kojem su se izlegli. Losos je poznat po tome što prelazi dalek put iz svojeg boravišta do svojeg rodnog mjesta, koje ponovno pronalaze začuđujućom preciznošću.
Losos može narasti i do veličine od 150 centimetara i težine oko 60 kilograma.
Najplemenitija je vrsta lososa divlji pravi losos a u trgovinama ćete ga prepoznati po tamno crvenom mesu, za razliku od onog iz uzgoja, koji ima meso narančaste boje.
Staništa
Rijeka Tenojoki (Teno), koja na sjeveru kontinenta teče prema Arktičkom moru, između Finske i Norveške, smatra se rijekom koja je najbogatija lososom u Europi. Najveći losos na svijetu je također ulovljen ovdje, 1929. godine. Rijeka Teno je već stoljećima od izuzetne važnosti lokalnom stanovništvu, Saami narodu (nazivanih i Laponcima), kojima je upravo losos, uz sobove, najvažnija prehrambena namirnica i izvor prihoda.
Uz rijeku je moguće unajmiti i lijepe kućice, u kojima smo već stanovali. U mjestu Utsjoki, na samom vrhu Laponije, jedan od iznajmljivača je Aurora Holidays a koji ribolovcima sređuje i ribolovne dozvole te čamce, ako je potrebno (adresa: Nuorgamintie 815). Svaka kućica ima svoju kuhinjicu u kojoj možete odmah skuhati ulov, ako to želite, te saunu za one koji se žele opustiti. Testirali smo i prostranu terasu koja ima pogled na rijeku Teno te Norvešku, na drugoj obali. Zimi ovu veliku i brzu rijeku prekrivaju oko metar leda i snijeg tako da sezona ribolova počinje tek negdje sredinom ili krajem svibnja, kad se sve otopilo. No kako tada započinje polarni dan, pecati se može do mile volje i kad se želi, jer sunce ne zalazi gotovo puna dva mjeseca.
U Nordijskim se zemljama naravno jede puno lososa, kao i u Sjevernoj Americi. Iz ovih krajeva potječu i neke vrste konzerviranja lososa, poput dimljenja. Saami narod koristi metodu vrućeg dimljenja nad vatrom a indijanski narodi Sjeverne Amerike koriste metode hladnog dimljenja, na samo 37 stupnjeva.
Oba načina suše ribu i ubijaju bakteriju Clostridium botulinum koja je često prisutna. Hladni način isušuje i stvrdnjava ribu na jerky način a vrući losos i kuha, čineći ga manje vlažnim.
Dimljeni, tanko rezani losos je popularno predjelo u Europi, obično na kanapeima. Često se jede i u quichevima, umacima za tjesteninu, paštetama i omletima.
U Nordijskim je zemljama popularna kremasta juha pripremljena od svježeg lososa i krumpira (finski recept je niže) te dosta kopra, koji se baš savršeno slaže s ovom plemenitom ribom.
Sa sjevera potječe i jelo Gravad Laks, losos koji je mariniran nekoliko dana, u soli, šećeru i kopru, a obično se poslužuje tanko narezan s posebnim umakom od senfa i kopra.
Može se jesti i poslužen na kruh ili s kuhanim krumpirom.
Pripadnici židovske vjere losos (loks ili lox) jedu na bagel pecivu, povrh krem sira, s lukom, krastavcima i rajčicom, ili u kajgani.
U Japanu se losos jede sirov, kao sashimi, lagano smrznute površine zbog držanja na ledu. Poslužuje se sa soja umakom i wasabi kremom.
Probajte i neki od naših recepata s ovom divnom ribom:
Losos na perzijski način, kuhan u kremi.
Originalna Laponska juha od lososa
Losos u senfu
File lososa s umakom od kapara
Tjestenina s umakom od lososa
Pašteta od divljeg lososa
Fingerfood zalogaji
Klasik židovske kuhinje