Jesen je tu. Jesen je donijela kiše, a kiša je naše šume napunila gljivama. Te ukusne delikatese skrivaju se ispod bukovog drveća, ispod većih kestenova, pod borovima te u vlažnim neravninama šumskog tla. Nije ih lako otkriti. Treba se naoružati dobrim okom, strpljenjem i znanjem. Naime, nisu sve gljive jestive, a neke otrovne vrste neodoljivo podsjećaju na one jestive. Pretpostavlja se da na svijetu postoji nešto više od 50.000 gljiva, od kojih je jestivo samo oko 200 vrsta.
Gljive u kuhinji
Gljive su aromatične mirisne i ukusne te su odličan dodatak gotovo svim jesenskim jelima. Od njih se može pripremati sve: od juha, glavnih jela, predjela, priloga i umaka te svakom od ovih jela daju neodoljiv ukus. Važno je znati i to su gljive teško probavljive, zato ih je najbolje jesti za ručak i to u manjim količinama. Gljive su odličan izvor proteina, sadrže i mnogo minerala (kalcij, magnezij, željezo), a bogate su i vitaminima B1, B2, C i D.
Vrganj
Vrganj je kralj gljiva! Kada ga ugledate u šumi, počnu vam odmah rasti zazubice. Odlikuje ga bijela stapka i taman klobuk, koji mora biti čvrst. Zapamtite: od trulih i starih gljiva se lakše otrovati nego s otrovnom gljivom. Legende kažu da vrganj raste poslije kiše praćene grmljavinom. Raste najčešće u listopadnim šumama, a iskusni berači tvrde da ih najviše raste baš ispod bukovog drveća, ali možete ga naći i po cijeloj šumi – ako imate sreće. Klobuk vrganja je u jesen najčešće tamnosmeđ, dok se u kasno ljeto mogu noći vrganji s nešto svjetlijom »kapicom«. Imate li sreće i nađete ovu gljivu, obavezno potražite i njenog brata, jer tamo gdje je narastao jedan vrganj, obično u blizini raste i još jedan njegov suputnik.
Ima li crvenkastu stapku – pustite ga na miru!
Kostanjevka (Boletus badius)
Kostanjevka spada u vrstu vrganja. Po ukusu je vrlo slična vrganju, ali ima nešto mekši klobuk i tanju smećkastu stapku. Ako klobuk s donje strane pritisnete prstom dobit će na mjestu pritiska plavo-zelenkastu mrlju. Vrlo teško se skladište i najbolje ih je pojesti još isti dan.
Lisičarka
Jedna od najaromatičnijih vrsta gljiva. Prepoznajete je po intenzivnoj narančastoj boji zbog kojih ju je daleko lakše uočiti nego vrganje, ali s obzirom na njihovu veličinu za njihovo je branje potrebno puno više truda. Stabljika je duga od tri do osam centimetara. Klobuk je kod odraslih gljiva širok do 8 cm i nepravilnog je oblika. U centru uvijek ima lagano udubljenje. S donje strane klobuka ima žuti listići. Svježe gljive imaju i blag miris marelice. Zbog svih ovih karakteristika lisičarku je gotovo nemoguće zamijeniti s bilo kojom drugom gljivom. Žućkasto meso ima vrlo specifičan, aromatičan, ali istovremeno i blag okus, a najčešće raste zaštićena šumskom paprati.
Crna truba – mrtvačka truba
Spada u rod lisičarki, ali je zbog njene izrazite crne boje i neuglednog izgleda ljudi uglavnom izbjegavaju. Po izgledu je doista slična crnoj trubi. Udubljenje koje ima na klobuku se proteže kroz stapku. Velika je od 2 do 7 cm. Zbog tako specifičnog izgleda ju je gotovo nemoguće zamijeniti s nekom drugom gljivom. Stariji primjerci ovih gljiva mogu dobiti i sivkasti ton, ali takve je bolje izbjegavati. Imaju intenzivan, pun ukus. Odlične su u juhama, a mogu se i osušiti te dodavati kao začin umacima.
Sunčanica
Zrela sunčanica izgleda kao veliki bijelo-smeđi suncobran. Stapka je tanka i visoka, a jestivi dio gljive je samo klobuk koji je s gornje strane svijetlosmeđ, a ispod ima bijele listiće. Može narasti do nevjerojatnih 50 cm visine, a njen otvoreni klobuk je najukusniji pohan. Miris svježe gljive podsjeća na lješnjake, a raste u kasno ljeto i jesen po gotovo svim šumama.
Siva golubača
Relativno česta gljiva koja raste po svim šumama u kasno ljeto i jesen. Ima karakterističnu golublje sivu boju klobuka, dok na donjoj strani ima bijele listiće. Stapka je bijela i krhka. Pogodna je za kiseljenje. Prilikom branja ove gljive treba biti jako oprezan jer u obitelji golubača su joj slične neke nejestive gljive. Osim sive, jestive su i zelena i plava golubača. Crvene i ljubičaste je dobro izbjegavati.
Žuta ježevica
Je prilično česta gljiva bjelogoričnih šuma. Raste u kasno ljeto ili u kasnu jesen. Najčešće raste u velikim grupama i vrlo lako ih se može nabrati puno. Nije poznata širom krugu ljudi, zato je vrlo često možete način. Boja varira od bijele do tame žute. Klobuk je nepravilnog oblika, a i klobuk i stapka su približno iste boje. Ime je dobila zbog iglica koje su uvijek na donjoj strani klobuka. Ima čvrsto meso blagog okusa koji se odlično kombinira. Odlična je u juhama i umacima, a zbog svoje kompaktnosti posebno je pogodna za kiseljenje, naročito u kombinaciji s drugim vrstama gljiva.
Borova gljiva ili kovrčava kokica
Raste najčešće u crnogoričnim šumama u kasno ljeto ili ranu jesen. Boja varira od svijetle boje bijele kave do žute boje slične lisičarkama. Stapka ove gljive je obavijena kovrčavim uvojcima klobuka koji neodoljivo podsjeća na otkačenu afro-frizuru. U kovrčama se često skrivaju razni insekti i borove iglice pa je treba detaljno očistiti. Ima krasnu aromu, čvrsto meso i odlična je u juhama i umacima.
Kako pravilno brati gljive
Kako bi naše šume što duže bile bogate ovim delikatesnim blagom treba ih brati odgovorno. Za berbu gljiva uvijek izaberite dobre i udobne cipele, a sa sobom uzmite vodu, nožić za branje i košaru. Najlonske vrećice izbjegavajte jer će se gljive u njima brže raspadati.
- Uvijek očistite donji dio stapke koji je pun zemlje na licu mjesta, kako bi u šumi ostavili materijal iz kojeg će se razviti nova gljiva.
- Gljive ne čupajte, nego ih pažljivo zarežite nožem.
- Beru se cijele gljive jer je tako najsigurnije odrediti njihovu vrstu.
- Berite samo one gljive koje poznajete i samo u potrebnoj količini.
- Svaka lakomislenost i improvizacija mogu se platiti životom.
- Ne beru se mlade, nerazvijene gljive jer ih nije moguće pravilno odrediti.
- Ne beru se prezrele gljive; nisu ukusne čak i ako su jestive i bolje je da ostanu u prirodi i “bace” spore – kako bi i sljedeće godine mogli uživati u njihovom ukusu.
- Gljive uvijek stavljajte u košaru od pruća, koju ste prethodno obložili paprati. Tako ćete spriječiti njihovo propadanje.
- Izbjegavajte gljive prati. Tako se uništava ukus. Ako je pranje neophodno, izvodi se kratko, mlazom hladne vode.
- Gljive se mogu čuvati: na hladnom, tamnom mjestu 1 dan; u hladnjaku 1 – 6 dana, zavisno od vrste; u zamrzivaču do 6 mjeseci (polupripremljene); suhe, u teglama preko godinu dana.
- Ako osjetite simptome trovanja, odmah se obratite liječniku; za prvu pomoć treba izazvati povraćanje.
- Radi razmjene iskustava, znanja, literature i ostalih aktivnosti, konzultirajte lokalno gljivarsko društvo.
Sve fotografije gljiva u prirodi je snimila Ariana Meleš Miljević i moguće ih je kupiti. Kliknuti na fotografiju kako bi se otvorile u originalnoj veličini.
Najjednostavnija priprema gljiva je tako da ih popirjate na maslacu i poslužiti na salati. Pirjanim gljivama možete dodate eventualno i malo češnjaka ili istućena jaja i dobili ste omlet.
Još nekoliko recepata s gljivama: