Grašak se uzgajao još 8000 prije Krista i time se svrstava među najstarije biljke iz uzgoja. Najstariji nalazi potječu iz Sirije i stari su preko 10,000 godina. Grašak se do 17. stoljeća koristio poput graha, sušio i poslije se od njega pripremala kašica. Tek od 16 ili 17. stoljeća se počinju uzgajati sorte koje se jelo u nezrelom i zelenom stanju. Istovremeno se uzgajao i grašak šećerac, koji se jede zajedno s korom. U početku je grašak bio vrlo skup i omiljen na dvorovima. Danas se grašak sve manje suši a češće čuva drugim metodama konzerviranja poput smrzavanja i pakiranja u konzerve i staklenke.
Davno je grašak u nekim zemljama smatran i za jelo mrtvih. Prema praznovjerju se vjerovalo da, ako se u tjednu prije Uskrsa jede grašak, može se očekivati smrtni slučaj. Nesreću je grašak navodno nosio i ako bi se jeo u nekim drugim danima ili noćima ali se također smatrao i za nositelja plodnosti – koju su donosile baš smrti rođaka.
Tako se na prvi dan Nove godine u Istočnoj Prusiji moralo graškom hraniti svinje. Drugdje se moralo tuči vreću graška obješenu na voćke, kako bi rodile poput te vreće graška. Grašak je često bio i jelo na vjenčanjima ili ga se (za plodnost) bacalo na tek vjenčane mladence. Grašak danas doživljava pravu malu renesansu.
Grašak sadrži škrob i bogat je proteinima, vitaminima A, B6, C i K te fosforom, magnezijem, željezom, bakrom i cinkom.
- Proljetno varivo s mladim graškom
2. Grašak na rimski način
3. Kašica od mladog graška, za najmlađe
4. Paella, video recept popularne blogerice Olivere Senić
5. Rižoto s graškom i šparogama
