Postavljanje stola tijekom “običnih” dana znači postaviti stolnjak, tanjur, pribor za jelo i ubrus. Vrlo često niti to, jer jedemo s nogu, na brzinu, u autu. Davno su prošla vremena Downton Abbey-a, posluge i srebrnih žlica za juhu. Danas nemamo Mr. Carsona, nemamo malu četu dobro uvježbanih slugu kojima ne drhte ruke dok nam sipaju okrepljujući consommé.

No, nije se oduvijek u aristokratskim kućama postavljalo raskošno posuđe, ukrasi smješteni u sredini dugačkog stola. Tek negdje u 18. stoljeću aristokratsko društvo je osvjestilo stol kao mogućnost prikazivanja svojeg bogatstva i društvenog statusa. U viktorijansko doba, kada je proizvodnja srebrnog posuđa i porculana doživjela svoj procvat, bogate su obitelji u svoju dnevnu rutinu uvele postavljanje stola na način da se koristi “reprezentativno“ posuđe. Pri svečanim večerama i komemorativnim događanjima, postavljanje stola za jednu osobu uključivalo je 20 različitih predmeta (uključujući posuđe, čaše i srebrninu).

Nakon što se posluživanje hrane promijenilo sa Service à la française (način posluživanja gdje se odjednom servira cijelokupni obrok, te je pažnja usmjerena na to gdje će se postaviti određeni predmet/jelo) u Service á la Russe (način posluživanja gdje poslužitelj donosi svako novo jelo), na stolu se stvara određena praznina koju je trebalo upotpuniti. Tu prazninu aristokracija započinje upotpunjavati horizontalno položenim ogledalima na kojima stoje košare od srebra, cvijeće i svijećnjaci.

Imućnije obitelji su unajmljivale dekoratere koji su smišljali dramatične scene i dekore, a sve s namjerom da se goste, putem bogato dekoriranog centra stola, prenese u neki drugi, imaginarni svijet.

Negdje u 19. stoljeću, kada srednji sloj građanstva počinje jačati, među europskim i američkim obiteljima pojavljuje se trend priređivanja zabavnih večeri koje su uključivale i večeru. Domaćicama koje nisu bile dovoljno imućne da unajme dekoratera i srebrno posuđe, savjetovano je kao u knjizi Book of Household Management (1884. Mrs Isabella Beeton), da usklade postavljanje stola sa svojim mogućnostima, te se kao najbolji primjer navodi – cvijeće, koje i nije toliko skupo, te bi se na stolu trebalo nalaziti svakoga dana.

Dvadeseto stoljeće donosi kreativnost i pretjerivanje, kič, heklane solnjake i maštovitu tematiku koja zaziva daleki orijent, tropske predjele, sportove…

Posljednji u nizu trendova je rustikalno postavljanje stola, korištenje vintage posuđa, često rasparenog stila, raskošni buketi zamjenjeni su sasušenim granama, žitom i prirodnim, često recikliranim materijalima, koji kao da pozivaju na povratak jednostavnijem načinu života. Inspiraciju za takvo postavljanje i ukrašavanje stola, danas možete pronaći u Kinfolk časopisu, na internetu, ili možete jednostavno pustiti mašti na volju i ostati iznenađeni kuda će vas vlastita kreativnost odvesti.

Kako se približava Božic i Nova godina, dani kada se tradicionalno okupljamo oko stola u društvu obitelji i prijatelja, predlažemo vam da se potrudite i napravite ove godine nesto drugačije. Najčešće nije potrebno potrošiti puno novaca, češeri i zimzelene grančice rastu posvuda, ako još pronađete otpalo lišće, osušite ga između listova časopisa i premažite zlatnom akrilnom bojom. Za one koji žive na moru – tu su ružmarin i lavanda. Šarene trakice, juta, pluteni čepovi i šarene kuglice. Omotajte salvete, rasporedite zlatno obojane orahe, ili ih ostavite u naturi, ako više volite ovakav trend…učinite nešto veselo, drugačije. Mi vam donosimo nekoliko prijedloga te vas pozivamo da uslikate svoje svečane stolove i pokažete nam kako je bilo u vašoj kući.

Sretan vam Božic i Nova godina!