Saša Špiranec je nedavnim, u organizaciji njegova Vinarta, superuspješnim Grand Tastingom u Laubi u Zagrebu napravio sebi zasluženi vinski spomenik! Nažalost, nisam mogao doći na tu osvježavajuću i organizacijski spektakularnu svetkovinu vina, ali ne znam nikoga do čijeg mišljenja držim, a da o Grand Tastingu nije izrekao najljepše riječi. Konačno nešto novo i konačno da je netko dragom čovjeku Ivanu Dropuljiću i njegovom Vino.comu, kao još uvijek najznačajnijem vinskom sajmu u Hrvata, bacio rukavicu izazova i, vjerujem, trgnuo ga u potrebi hitnog uvođenja nekih preinaka u organizaciji sljedećih sajmovanja.
-
Prvi dojmovi su jako dobri, vinari su pohvalili Grand Tasting. Dugo se bavim vinima i isto toliko radim s vinarima i nikad se nisam susreo s takvom podrškom. A sve to me čini sretnim! Ciljana skupina koju sam “gađao” je i došla, događanje se dogodilo baš po planu, onako kako smo željeli i maštali tako se i razvilo. Koncept je bio da imamo manje vinara, ali selekcioniranu kvalitetu i pozivnice prema vinskoj publici i ugostiteljima. Naime, kad sam shvatio da je sajam u Areni preselio u jesenski termin i da, osim Pink Daya, koji je specijaliziran za rosee, proljeće ili kasna zima su ostali prazni, rekao sam da sad mi idemo nešto organizirati i da ćemo to napraviti na svoj način – od kvalitetnog sadržaja, radionica, vinara i posjetitelja. Mi se time bavimo, zato moramo i pokazati kvalitetu! Moramo evoluirati! Meni je ovo sigurno 60. vinsko događanje koje sam osobno organizirao. Događanje ovoga tipa nisam prije htio raditi u Zagrebu, jer su postojali drugi i nije bilo smisla gurati se i nitko od toga ne bi imao koristi, ni građanstvo ni vinari ni biznis, priča Saša ne skrivajući zadovoljstvo zbog pozitivnih reakcija na Grand Tasting.
Ne mogu reći da Sašu Špiranca poznajem jako dobro, ali pamtim da je na svakom vinskom sajmu obavezno s malenim notesom u rukama te da neprestano nešto upisuje. No, najfascinantnije je što on sve te bilješke uredno čuva i, barem je tako bilo donedavno, sve bi ih po povratku kući upisao u svoj kompjutor. Sjećam se da sam se jednom prilikom kod njega zanimao za neki beljski cabernet sauvignon, a on me samo pitao o kojoj berbi je riječ. Potom sam čuo neko tipkanje po tastaturi i brzo mi je pročitao svoje dojmove. Kralj! Koliko god nisam tako pedantan toliko bih volio da jesam. No, to pruža odgovore na puno pitanja iz njegove blistave vinske priče.
-
Istina, vodim evidenciju o svim vinima koja sam kušao. Neko vrijeme sam sve bilješke upisivao u kompjutor, ali mi je kasnije postajalo glupo vaditi kompjutor u restoranima i nešto zapisivati, pa sam počeo koristio razne bilježnice. E, sad to treba prepisati, a nakupilo ih se u međuvremenu… Samo na natjecanju za IWC kušam preko 1.000 uzoraka, a to je stotinjak svaki dan, a tamo sam 10 dana. Godišnje su to već impresivne brojke. I sva ta vina obavezno ispljuvavam. Vina ne kušam bez pljuvanja, to je onda uživanje i nešto drugo!
Kaže da je već predugo u vinskom poslu, strah ga je prebrojati godine otkako je za jednu tvrtku iz Splita vodio trgovinu pićima, a 1997. godine otvorio “iz čistog entuzijazma prvu vinoteku”. Kasnije je, tvrdi, prešao u drugu tvrtku, pa u treću, koja se tada zvala Roto promet, i odakle su ga pozvali da dođe u Zagreb.
-
Roto promet je tada bio u vlasništvu čak sedam vinarija – Istravina, Iločkih podruma,Novigradskih podruma, Valandova, Podruma Brtonigla, PZ Donje Bande i PZ Stoviš, i za njih se moglo reći da su bili najveći vinari u Hrvatskoj.
Kad je 2009. godine Agrokor ušao u vlasničku strukturu Roto prometa, Saša Špiranec je bio komercijalni direktor te tada vrlo moćne distributerske kuće. Umjesto uživanja u kompanijskoj sinekuri, odlučio se za promjenu.
-
Rekao sam sam sebi da je dosta menadžerskog života i odlučio sam otvoriti vinski laboratorij, jer sam htio to svoje iskustvo i znanje koje sam stekao dodatno potvrditi analiziranjem onoga što kušam. Jednostavno, svaki dan kušam vina, ali jedno je kad ih samo kušaš, a drugo kad ih kasnije i provjeravaš i vidiš koliko redovno, unatoč iskustvu, znam i pogriješiti. Što sam više znao, to sam više bio siguran da nikad neću sve naučiti. Što više znam, sve sam uvjereniji da ću sigurno pogriješiti na jednom uzorku od 15 vina. Jednostavno, nešto ne prepoznaš, neka karakteristika vina ti promakne…
Kad je napuštanjem Roto prometa, tvrdi, “malo usporio”, s druge strane može se pohvaliti da se ozbiljnije počeo baviti nečim što mu je do tada bila samo velika ljubav. Odnosno, osnivanjem tvrtke Vinart hobi je pretvorio u posao. Neki bi rekli da je time pokazao kako se i od vina može napraviti dobar posao, ali Saša smatra da sada ne zarađuje ni približno onome što je imao.
-
S Vinartom sam postigao uživanje u poslu, a izvor sreće s tim poslom našao sam u spoznaji, koja je kasnije postala moja teorija, da dobra vina rade dobri ljudi i da vina odražavaju karakter čovjeka koji ih pravi. Koliko god se ponavljalo da vina nastaju u vinogradu, što je točno, ali, na kraju, vino i njegov kreator se vrlo lako mogu karakterno povezati. Meni je najveća nagrada što sam kroz ovaj posao u stalnoj mogućnosti sretati i družiti se s ljudima čija vina zavolite.
Vjerojatno najskuplji nos Hrvatske sa simpatijama se sjeća svojih prvih kontakata s njemu tada nepoznatim vinima. Tako je, smješka se, prvi suhi sherry kojeg je probao bio procijenio kao – pokvareno vino! Danas se njegove ocjene iščitavaju s velikom pozornošću, a vinar čije vino Saša pohvali može računati s pražnjenjem skladišta. Krenuo je iz hobija, a vrlo brzo je postao hrvatska inačica Roberta Parkera!
Saša za sebe voli reći da je “po struci nesvršeni student informatike i ekonomije”. Odmah nakon odsluženja vojnog roka počeo je raditi i “vrlo brzo se ‘skućio’, na drugoj godini fakulteta je već toliko zaradio da je kupio svoj stan”.
-
Nosio me život i fakultet sam zanemario. Informatikom sam se bavio kad sam vozio i prodavao kompjutore i dijelove kompjutora na samom početku karijere. To mi je bio prvi posao. Najviše sam radio s kablovima koji povezuju kompjutor s printerom. Još je bila Jugoslavija i sve sam to prodavao u Beograd za dosta veće novce nego što sam nabavljao iz inozemstva.
Danas su Sašini prijateljuji Oz Clarke i Joanna Simon, na natjecanjima na kojima sudjeluje kao sudac njegova ocjena nosi posebnu težinu, a nerijetko ga se doživljava i kao ambasadora zemlje iz koje dolazi. Master of Wine Jo Ahearne, koja se na Hvaru skrasila radeći vino od plavca malog u kojeg se zaljubila, Sašu Špiranca zove na kušanje svojeg vina.
-
Jo je ovdje, jer je zavoljela Hrvatsku, a vrlo je važno, osim što je Master of Wine, da je ona i enolog koja puno radi kao konsultantica po okolnim zemljama, ali ne i u Hrvatskoj!
Prvi Grand Tasting je prošao, a Saša je već započeo pripreme za drugo izdanje te vinske manifestacije. No, nije to jedino na čemu radi, jer mora se napraviti i novo izdanje Najboljih restorana u Hrvatskoj, Vinskih puteva u Hrvatskoj, a planira nešto “i za vinsku elitu, događaj koji će okupiti creme da la creme svjetske vinske scene”…
