Ne tako davno, na istarskoj se vinskoj sceni pojavio Bruno Trapan. Već nakon prvih uspjeha i nagrada, prijatelji iz lokalnih medija prozvali su ga ‘urbanim vinarom’, a ostali su taj naziv uredno papagajski ponavljali. Djelovao je u garaži u središtu Pule. Dok nije odlučio izgraditi vlastitu ‘željezničku postaju’ u Šišanu nedaleko Pule. Bruno Trapan, samozvani skretničar vinskog kolosijeka, u svoju je ‘željezničku postaju’ zasigurno uspio dovući više putnika namjernika nego što to vlakovima čine Hrvatske željeznice. Bruno Trapan je pritom bio dovitljiv ispisujući ime svoje postaje i na japanskom jeziku!

“Bila je to klasična pijanska priča, vinski podrum još nije bio gotov. Sjedio sam s prijateljima na kraju dana ispred sadašnjeg ulaza u kušaonicu. Odjednom se nekome od njih učinilo da prozori izgledaju kao šalteri za prodaju karata na željezničkoj postaji. Počeli smo se igrati s idejom, ubrzo je na red došao prijedlog da stavimo iznad prozora tablu s natpisom ‘Željeznička postaja Trapan’, a nekoliko trenutaka kasnije ‘željeznička postaja’ već je postala ‘vinska postaja’. Do ujutro se netko od njih potrudio nazvati prijatelja u Japanu i pitati ga kako se na japanskom piše ‘Vinska postaja Trapan’. Do nedavno nisam bio siguran je li taj natpis uistinu ono što su mi rekli da jest. Bili su mi prije nekoliko dana dvoje mladih iz Japan i iznenadili su se vidjevši natpis na japanskom. Preveli su mi s japanskog što piše i tad sam bio siguran da me nitko nije prevario,” priča Bruno Trapan.

Njegova „vinska postaja Trapan“ smještena je na krajnjem jugu Istre. Bruno Trapan voli reći da je iza njega – samo more! I vjetrovi. Različitih snaga i iz različitih smjerova. Na Trapanovim pakovinama, kao zaštitni znak njegovih vina, nalazi se i ‘ruža vjetrova’, krug horizonta s naznačenim stranama svijeta i pravcima 32 vjetra (ucrtavanjem u krug te trideset i dvije točke kompasa, dobijamo tradicionalnu ružu od trideset i dvije latice!).

“Moja obitelj je vezana uz more, a dok nisam podigao ovu vinariju djelovao sam iz podruma 100 metara udaljenog od mora. Ruža vjetrova na mojim etiketama je svojevrsna posveta ocu, velikom zaljubljeniku u more koji je trpio sve moje hirove, ali i zavolio vina koja mu sin pravi,” priča Bruno Trapan.

Ruža vjetrova je u Trapanovim počecima obećavala nazivlje svim njegovim vinima. Uslijedio je, pak, meteorski uspjeh, nanizale su se brojne nagrade, a nakon što je postao šampion Vinistre, a Parkerov ‘vinski odvjetnik’ Neil Martin ocijenio njegov Uroboros sa 90 bodova, Bruni Trapanu više nisu bili potrebni vjetrovi ‘ruže vjetrova’. Za njega su počeli puhati neki drugi vjetrovi. Opstali su tek Ponente (malvazija) i Shuluq (syrah/shiraz)…

“Uspjeh me nije iznenadio, ali ni promijenio. Vjerovao sam u sebe još od ‘Crno-bijelog svijeta’, zajedničkog projekta nas sedmorice s porečkog fakulteta (Trapan, Terzolo, Damjanić, Cosseto, Geržinić, Kraljević CUJ, Tikel – op.a.), koji smo odlučili napraviti malvaziju od najboljeg što je svatko od nas imao. Nažalost, taj projekt nije zaživjeo, a mogao je postati čudo. I danas čuvam na najskrovitijem mjestu nekoliko kartona malvazije 7dan,  koju smatram jednom od najuspješnijih ikad napravljenih malvazija! ‘Crno-bijeli svijet’ je završio kako je završio, svi smo krenuli svojim putem, a meni je odmah doletjela titula šampiona Vinistre. Znate, kad ste šampion Vinistre, morate to iskoristiti! Kao i čudesno visokih 90 bodova za Uroboros, vino koje sam radio po svojoj mjeri i na način da napravim nešto što bih htio svugdje piti,” priča Bruno Trapan.

S Brunom Trapanom sam proveo tek jedno ugodno predvečerje u njegovom ‘hedonističkom hramu’ u unutrašnjosti ‘Vinske postaje’ u Šišanu. Obišli smo vinograde i uživali u dizajnerskim rješenjima njegova prijatelja Željka Burića iz pulske ‘Fabrike’. Bio sam spreman na – svašta, na temelju tekstova o njemu očekivao sam susresti se sa čovjekom koji je fizički i mentalno između Brucea Willisa i onoga blesavog Alena iz hrvatskih reality showova. Jer, ne znam kako drukčije objasniti njegovu namjeru da izgradi vinograd na mjestu na kojem grožđe nikada nije raslo, gdje ljudska noga gotovo da nije kročila, a za koje su mu prijatelji govorili: Sadi pomidore, što će ti grožđe na jugu Istre?! A kako  je pristupio izboru zemljišta za svoj vinograd, tako je izabrao i shiraz kao sortu koja će mu u najvećoj mjeri biti zaštitni znak. Shiraz mu se učinio najljepšim prelistavajući zajedno sa suprugom ampelografski atlas!!!

Međutim, koliko god Brunu Trapana htjeli predstaviti fanatikom suvremenih tehnologija, virtualnim sveprisutnjakovićem ili party životinjom, mogu reći da sam upoznao divnog čovjeka koji radi fantastična vina. Kušajući Uroboros, malvaziju odležanu u bagremovim i hrastovim bačvama, ponovo sam se uvjerio zašto je to meni osobno jedno od najdražih istarskih bijelih vina. Rosé, koje je nazvao po kćeri Rubi, pravo je ljetno osvježenje, idealno za Trapanovu viziju ‘party vina’ za mlađariju. S obzirom na napravljenih 5.000 boca, Bruno Trapan je među prvima koji je ozbiljno pristupio roséu! O shirazu, odnosno Shuluqu, nepotrebno je bilo što pisati. Prividno prepotentna Trapanova izjava – „Sa shirazom sam vidio da sve mogu!“, u stvari je istinita. Shuluq je najbolji hrvatski shiraz! A i njegovi francuski prijatelji ga uvjeravaju da je potencijal Shuluqa ravan shirazima iz doline Rhone.

Na novih 6,5 hektara vinograda (ukupno ima 11 ha!)Bruno Trapan je posadio po pola malvaziju i teran, za kojeg tvrdi da je njegov novi projekt. Valjda se ne šali, jer je teran ‘počastio’ imenom svoje druge kćeri te mu se vino zove Terra Mare.

” Crvena i odležana vina su moja budućnost. Na to se odlučujem prije svega zbog lokacije, jer za svježu malvaziju iz mojih vinograda trebali bi se posložiti gotovo idealni uvjeti ili kupovati grožđe iz drugih dijelova Istre. Ne možeš i ovce i novce! Uskoro ću biti prvi u Istri koji se u većini okrenuo crvenim vinima,” priča Bruno Trapan dodajući da će u njegovom podrumu više od 70 posto biti tamnije kapljice.

Bruno, dokad ćeš nas iznenađivati novim i novim etiketama, upitao sam Brunu Trapana vidjevši negdje da je upravo promovirao svoje novo vino – Istraditional, vjerojatno njegovo najkompleksnije, ako ne i najuzbudljivije vino u ne tako dugoj, ali zasigurno respektabilnoj vinskoj karijeri.

“Svake godine kažem da neću više ništa izmišljati pa opet izbacim nešto novo. Možda mi preostaje još jedino pomiješati malvaziju i teran ili od terana napraviti bijelo vino,” odgovara Bruno.

Meni osobno je Istraditional ponajbolji Božićni dar kojeg sam dobio i kojeg preporučam svakom istinskom ljubitelju vina, poglavito zaljubljenicima u treću, “orange” boju koja je sve popularnija u regiji. Međutim, Bruno će me tu odmah ispraviti i reći da njegov Istraditional “nije orange nego – amber vino”, a što je “u duhu” vjerojatno najiščekivanije knjige iz svijeta vina, koja se na tržištu treba pojaviti za nekoliko mjeseci. Riječ je, naravno, o uratku Simona Woolfa, “Amber Revolution”, koji će na svijetlo dana izaći na ljeto 2018. godine…

Nisam uspio misao ni izraziti do kraja, Bruno je smatrao kako treba odmah u startu naglasiti da je Istraditional “priča vrlo slična Uroborosu, ali da nije ni orange ni – oksidirano vino”!

“To je malvazija macerirana 9 dana bez kontrole temperature, kao što su nekada radili naši djedovi,” ponosno pojašnjava Bruno.

No, da i ne kaže ništa, etiketa s nazivom vina Istraditional sve govori. Dakle, malvazija napravljena na tradicionalni način, kako je to radio, tako tvrdi Bruno, njegov djed. A za one glazbeno potkovanije, naziv Istraditional neminovno asocira na album Brune Krajcara, poznatog istarskog skladatelja, koji je za istoimeni album prije nekoliko godina bezbroj priznanja. U predgovoru knjižice albuma Istraditional Brunoj Krajca je istaknuo da “Istra baštini posebnu vrstu glazbe koja se najviše očituje u njenoj netemperiranosti (razmak između dva susjedna tona manji je od polustupnja). Zbog te netemperiranosti naš autohtoni glazbeni izričaj karakterizira iznimna arhaičnost.“ Bruno Trapan gotovo da je vinski prepisao glazbeni izričaj Brune Krajcara.

Izvor: Vinske priče