Avanturistica, novinarka i blogerica Ivana Stipić Lah

Tko je Sarajka Ivana Stipić Lah, jedna od urednica našeg portala te autorica niza članaka iz teško dostupnog i nepoznatog Afganistana?

Novinarka Ivana Stipić Lah je ljubav prema dobroj, domaćoj hrani nasljedila od svog oca koji je svoju strast prema talijanskoj kuhinji a posebno prema špagetama u umaku od domaćih rajčica redovno ostvarivao kuhajući ovo jednostavno talijansko jelo koje nitko u obitelji osim njih dvoje nije htio jesti. „Mama bi napravila pečeno pile i makarone koje smo jeli polivene masnoćom od pečenja, a onda bi drugi dan za ostatke makarona tata pravio umak od rajčica. Taj umak je za mene bio nešto posebno, jer smo ga rijetko jeli. Nikada ga nisam uspjela napraviti tako dobro kao tata.“ Makaroni s umakom od rajčica bili su ujedno i prvo i jedino jelo koje je sama skuhala, a možda bi tako bilo još i danas da je posao nije na nekoliko godina odveo u Afganistan, gdje je silom prilika otkrila ne samo nove začine i jela, već i strast za eksperimentiranjem u kuhinji.

O svojem boravku u ovoj dalekoj zemlji priča: „U početku je bilo teško nabavljati hranu. Nisam se mogla prisiliti kupiti meso na kojem žive rojevi osa. Prvih mjesec dana hranili smo se isključivo instant juhama s rezancima, a onda smo odlučili riskirati. Kada smo ustanovili da je hrana, unatoč slabim higijenskim uvjetima odlična, počela sam posjećivati tržnice i po prvi put doista kuhati.“

Ivana je jedna od rijetkih stranaca koji su se po dolasku u Kabul odlučili iskusiti onaj pravi Afganistan. Iako je prvi mjesec provela u vojnoj bazi, znala je kako joj se život iza zidova nimalo ne sviđa: „Što si zaštićeniji, to te je više strah vanjskog svijeta, zato sam se odlučila na život izvan zelene, sigurne zone u Kabulu. Unajmila sam kuću u naselju Karte Parwan i otkrila pravu gostoljubivost Afganistanaca.“ O životu u Kabulu na svojem blogu Kabulske priče piše: ” I dok većina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kućama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, “foreign pasportss only” restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije ušao već trideset godina. Mi živimo u kući daleko od sigurnog centra, sa susjedima Afganistancima i po običajima Afganistana. Zimi cijevi odleđujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa čak ni ventilator.” Već prvog tjedna, uspjela se sprijateljiti sa susjedima koji su joj zauzvrat otvorili vrata svojih domova. Zajedno sa suprugom Samom Lahom, posjećivali su susjede za Bajrame, zajedno su išli na izlete na rijeku Sayat, u Bamiyan ili na obližnje jezero Quargha. Posebnu čast imala je i kada je prisustvovala afganistanskim zarukama susjeda Amina, te vjenčanju susjeda Ehsana: „Zaruke i vjenčanja u Afganistanu žene i muškarci slave odvojeno. I dok žene plešu, pjevaju i prave tetovaže od kane jedna drugoj, muškarci su ‘osuđeni’ na igranje karata i razgovore o politici.“

Afganistansko vjenčanje traje tri dana, uz bogatu trpezu koja se sastoji od janjećeg kebaba, Kofta kebaba (kebab od mljevenog mesa) u umaku od špinata, vrtnih Kurmi, Mantoo s umakom od graha i jogurta s korijanderom, te nezaobilaznog Kabuli palawa. Jede se rukama, a jedan tanjur dijele dvije osobe: „Gošća s kojom sam djelila tanjur zaključila je da premalo jedem, te je uzela onaj kofta kebab, prepolovila ga i obilno umočila u špinat koji je zatim zahvatila rukom i postavila na moju polovicu Kabuli palawa (jela s rižom). Nisam bila sigurna što sada učiniti, ali odbijanje nije došlo u obzir. Prevladala sam i sram zbog nespretnog jedenja rukama nakon kojeg sam imala kosu punu riže…“

Gozba se, posebno u svečanim prigodama završava aromatičnim pudingom Firnijem ali i afganistanskom verzijom lijeka protiv žgaravice: anar (nar) i sirutka: „Možda je zdravo, ali to je jedina stvar koju, iako sam ju probala, nisam uspjela progutati do kraja. Jedna od ogavnijih mješavina koje sam ikada kušala“

Osim zabava, Ivanu je posao vodio i na putovanja širom Afganistana. Osim Kabula, posjetila je i Herat, Bamyan, Jalalabad i Mazar-e-Sharif. Mazar-e-Sharif je centar proizvodnje droge hašiša (koji se dobiva iz marijuane) te je Ivana ovdje dobila i zapisala (ali ne i isprobala) recept za mliječni napitak s hašišem koji se u Afganistanu češće pije, a rijeđe puši: „Sirov, kemijski neobrađen hašiš koji Afganistanci nazivaju čars, kuhaju u mlijeku s orasima, bademima, pistacijama, pinjolima, te suhim marelicama i grožđicama, te konzumiraju u društvu umjesto alkohola koji je u Islamu zabranjen.“

Afganistan je država koja svijet snabdijeva s jednim od najopasnijih opijata na svijetu – opijumom. Afganistan proizvede više od 90% svog nelegalnog svjetskog opijuma od kojih se uglavnom financiraju lokalni moćnici i talibani. U ovoj srednjeazijskoj zemji klima je idealna za uzgoj maka koji u različitim dijelovima zemlje raste skoro cijele godine. Zbog povećane proizvodnje opijuma, te posljedično manje proizvodnje hrane, u Afganistanu, a posebno njegovim južnim provincijama postoje i cijela sela ovisnika. Opijum ublažava osjećaj gladi i umora pa djecu koja plaču zbog gladi ili bolesti, često hrane prokuhalim čahurama maka, a odrasli, muškarci i žene, stari i oni malo mlađi ublažavaju krutu svakodnevnicu redovnom konzumacijom opijuma: „U provinciji Farah koja je poznata po proizvodnji skupocjenih afganistanskih ćilima opijum uzimaju kako bi ovaj teški posao mogli raditi što duže, bez ikakvih pauza.“

Afganistan je, unatoč teškom načinu života na Ivani ostavio snažan utisak: „Afganistanci su gostoljubivi ljudi, koji će se odreći svega kako bi mogli dostojno ugostiti posjetitelja.“ Kako bi mogla uzvratiti gostoljubivost, Afganistan je Ivanu natjerao i na kuhanje domaćih jela, ali i na isprobavanje zanimljivih specijaliteta koje su kuhale kolege s kojima je radila. Tako je u Afganistanu po prvi put napravila pitu zeljanicu i domaći kruh, a probala je i Injeru, kisele kvašene palačinke iz Kenije te Arozo caldo, fantastičnu filipinsku pileću juhu s đumbirom.

Ivanina strast su kuhinjski eksperimenti i vrlo rijetko se drži recepta, što joj je u Afganistanu, s obzirom na nedosatatk poznatih namirnica dobro došlo, kao i sklonost da proba gotovo sve što su joj domaćini ponudili kao lokalni specijalitet. Iako je u Afganistanu boravila poslovno, kao novinarka i predavačica na lokalnim univerzitetima, kao pravi foodie je marljivo skupljala i lokalne recepte, od kojih će neke predstaviti i na ovim stranicama. „Moja omiljena afganistanska hrana je Bolani punjen povrćem koje u Afganistanu zovu Gandana, nešto slično našem poriluku samo pikantnije, a od mesnih jela najviše sam uživala u jelu Mantoo, koje se uglavnom pravi za posebna slavlja.“ Iz Afganistana je osim kuharske radoznalosti donijela i sjeme korijandera kojeg sa zadovoljstvom uzgaja na balkonu, i običaj da svaku salatu od rajčice začini sa svježim listovima mente. Odnedavno je osim sa slanim počela eksperimentirati i sa slatkim jelima, te je tako na ljubljanskoj Čokoljani za čokoladnu tortu napravljeni od lokalnih namirnica i naminica iz poštene trgovine (fair trade) osvojila prvu nagradu. Iako od 11. godine života ne živi u rodnom Sarajevu, za ovaj grad kaže: “to je grad u kojem sam odrasla i u koji se uvijek rado vraćam. Na žalost, zbog obaveza ne stignem tamo boraviti toliko često koliko bih željela, ali humor sarajevskih ulica kao i onaj bosanski dert, uvijek su samnom, bilo to u Šibeniku, Kabulu ili Ljubljani.”

Osim hobi kuhanjem Ivana se i dalje bavi novinarstvom. Radi na Radio televiziji Slovenije kao novinarka, piše za brojne časopise i portale te uređuje emisiju za hrvatsku manjinu na radiju Študent u Ljubljani. Pripremila je i knjigu o Afganistanu, s fotografijama koje je snimio njen suprug Samo, za koju upravo traži izdavača.

 

 

 


    Vaše ime (obavezno)

    Vaš email (obavezno)

    Predmet

    Spam zaštita

    ID slike

    Vaša poruka

    [wpgdprc "Upotrebom ovog kontakt obrasca prihvaćate pohranu i rukovanje Vašim podacima na ovoj web stranici."]


    Podijelite i na drugim društvenim mrežama:
    author
    Od Okusi
    Najnoviji članci
    Marketing
    Kategorije
    Oglasi
    Booking.com
    Booking.com
    Facebook
    Copyright © 2015 Okusi.eu | Web design & Development by: Endem
    Okusi.eu izbornik