Bhutan – let do zemlje gromovitog zmaja

Bhutan, kraljevina planine Himalaje, okružena snažnim susjedima Indijom i Kinom, za mnoge Butan je Shangri-la, smješten među najvećim planinama svijeta, skrivena, zemlja zmajeva i mitova, festivala i napretka, otvorena i bogata, idealan spoj čovjeka i prirode u okvirima i granicama prijateljstva, dostojanstva i međusobnog poštovanja. Do koje se ipak može..

Posrećilo mi se, tako je došao i taj dan. Mnogi su mi prijatelji rekli: Butan? Što se do tamo može, što nije to zatvoreno za turiste? Što ne idu tamo samo oni bogati, ali jako bogati? Ma ne samo da se može do Butana, dragi moji prijatelji, nego kad jednom odeš i vidiš, poželiš ponoviti.

 

 

Let do zemlje gromovitog zmaja

Nacionalni zračni prijevoznik Butana je Druk Air, operira iz Bangkoka, Delhija, Kolkate, i Kathmandua za Paro. Airbus-319 zrakoplov je koji prevozi putnike kroz jednu od najspektakularnijih putanja leta u svijetu.

Ono što je uistinu posebno su vrhovi koji se protežu između Kathmandua i Butana, dakle putnik prolazi preko četiri od pet najviših planina na svijetu. Kod dobrog vremena, putnici će moći vidjeti Mt Everest, Lhotse, Makalu i Kangchenjunga. Slijetanje je u Paro dolini, okruženoj 4000 metara visokim planinama koje se protežu preko zapada Butana, što ujedno i znači da je jedino moguće vizualno slijetanje tijekom dana. Prema tome letovi su u jutarnjim i podnevnim terminima, jednom na dan.

Populacija manja od milijun stanovnika, veličina Švicarske, skrivenog šarma, čarolije i strasti. U blizini grada Paro, na visini od 3120 metara nalazi se Taksang koji je definitivno jedan od najzanimljivijih hramova, od priče o njegovom nastanku, do vrijednosti koju nosi kroz povijest, sve do dan danas u budizmu.

Priča kaže kako je Guru Rinpoche ili pravim imenom Guru Padmasambhava tibetanski budistički učitelj doletio na leđima tigrice upravo na mjesto gdje je sada hram, tamo je meditirao tri mjeseca dok je tigrica spavala u jednoj od pećina i čekala ga.

Zemlja je posvećena. a u 17. stoljeću na tom je mjestu izgrađen Taksang što u prijevodu znači tigrovo gnijezdo, i to će mjesto svaki budist barem jednom u svojem životu posjetiti. Do hrama se može doći jedino pješice osim dijela puta koji možete posjetiti i na konjima što će vam ljubazni domaćini ponuditi.

U gradu Paro nalazi se uz mnoštvo manastira i najstariji i najsvetiji hram kraljevstva Lhakhang koji datira iz 7. stoljeća.

 

Butanska kuhinja

Kako ne biste pomislili da Butanci skoro ne jedu, mogu samo reći, jedu chili, za doručak, za ručak i za večeru.. u siru, u mesu, u povrću i bez ičega. Jedu puno čili paprike.

Kuhinja je slična indijskoj, no točnije ju je opisati kao tipičnu butansku kuhinja. Piju crni čaj, vodu i sokove puno manje od čaja, i piju pivu, domaću i odličnu. Preporučujemo Crenu Pandu..

Naravno, pronaći ćete i dobar hamburger ako to stvarno želite. Ovo je jedina zemlja u svijetu u kojoj nećete moći zapaliti cigaretu nakon obroka ili uz kavu, a da prije toga niste platili 100% poreza na istu, odnosno jedino ako ste u svom stanu ili nanekoliko mjesta u zemlji gdje je pušenje dozvoljeno.

Naime, u Butanu je pušenje zabranjeno na svim javnim mjestima, cigarete ne možete kupiti u kiosku i ako niste platili porez na cigaretu koju posjedujete kršite zakon i podliježete kazni.

Cigareta nije potrebna čovjeku da bi bio sretan, a kako u Butanu razmišljaju o sreći, možete nagađati ali ne i pogoditi. Naime, postoji indeks koji nazivaju Bruto nacionalna sreća (GNH – Gross National Happiness), vlada smatra da je sreća jedan od važnijih čimbenika da se dođe do blagostanja, materijalnog ili duhovnog, te da se do ekonomskog rasta i modernizacije može doći jedino ako je narod sretan

Ako vam ove informacije nisu dovoljne, a zainteresirani ste saznati više o toj temi, vjerujem da vam neće biti nikakav problem malo prosurfati po internetu. Sad kad sam već spomenula Internet, u Butanu je uporaba interneta počela od 2003.godine, televizije od 1999.godine, a općenito Butan se otvorio kao zemlja krajem šezdesetih godina 20.stoljeća.

Napredak nije slučajno išao takvim tijekom, vlada uistinu zna što radi, nije slučajno da je stopa kriminala nevjerojatno niska, niti da ima turista koliko oni žele i da žene imaju jednaku ulogu kao i muškarci u društvu i životu. Postoji fantastična regulacija ulazaka turista u zemlju, viza je potrebna svima, a svi turisti plaćaju dnevnu tarifu od 250 USD tijekom svog boravka u zemlji. U to su uključene sve usluge, obroci, noćenja, vodič, prijevozi, razgledi, ulaznice u muzeje, sve što vam treba. Osobne troškove podmirit ćete sami, odnosno, kupovina suvenira jedino je za što morate izdvojiti novac iz svog džepa.

Jedan od zanimljivijih suvenira koji možete pronaći u dućanu suvenira, u blizini mjesta Phunaka, udaljenom oko 4 sata vožnje od Paroa prema istočnom dijelu Butana, smještenom u istoimenoj dolini, je falus bolje rečeno falusi. Uglavnom izrađeni od drveta ili bjelokosti, u svim dimenzijama, od džepnog do onih većih dimenzija.

Treba spomenuti i arhitekturu, tipično butansku, sličnu onoj tibetanskoj, s puno drvene građe, izrezbarene u raznim zmajevitim oblicima, u kombinaciji sa zemljom i ostalim prirodnim materijalima koje se nakon napuštanja i nekorištenja same „rastope“.

U Phunaci su dekorativno urešena pročelja s fasadama ukrašenim iscrtanim zaštitnim znakom sveca čiji se hram nalazi u tom dijelu. Radi se o Lama Drukpa Kunley, ili uzvišenom luđaku (Divane Mad Man).
Po priči Lama Drukpa Kunley bio je i svetac 5000 žena, posebnim metodama prosvjetljavao je žene, a ta se metoda primjenjuje i danas. Lokalni svećenik stavlja ženama na glavu falusni predmet, te tim blagoslovom donosi obitelji sreću, plodnosti i prosperitet.

Ponašanje u Butanu

Blagoslivljanje je normalno, poput pozdrava i osmjeha. Za razliku od dodirivanja rukovanja nije preporučljivo, niti ljubljenje, u smislu pozdrava ili čestitke. Dok otvorenost u razgovoru i humor nemaju granica, dodiri su nešto što jednostavno nije za publiku.

Uvijek ste dobrodošli u Butan, jer srdačnost i otvorenost tog naroda nešto je što se pamti. U svako doba godine možete pronaći nešto za sebe, ako volite planinariti, možete kombinirati razne trekove od vrlo jednostavnih do onih zahtjevnih do Jomolharija, tada krenite u proljeće ili ljeto.

Ukoliko volite prirodu i životinjski svijet uživat ćete zimi i u dolasku jedinstvenih crno-vratih ždralova u Phobjikha dolinu gdje borave od listopada do konca veljače a dolaze iz Indije, Tibeta pa čak i Sibira.

 

Glavni grad

Neizostavno je zaustaviti se na dan ili dva u glavnom gradu Thimphu, smještenom u dolini Thimphu, s administrativnom i kraljevskom prijestolnicom koji broji oko 90.000 stanovnika.

Obilazak grada od najveće statue Buddhe u zemlji, do kraljevske palače, tvornice papira i tekstila – prekrasnih svilenih odjevnih predmeta kira – odijelo koje nose žene i gho odijelo koje nose muškarci. Datira iz 17. stoljeća i danas je najnormalniji dio garderobe svih stanovnika. Zatim treba vidjeti Medicinski institut i Zavičajni muzej. Slike mi se nižu.

 

Šetnja kroz glavnu ulicu do najprometnijeg raskršća u gradu koje najnormalnije funkcionira bez semafora – ustvari postoji semafor i to živi. Usred križanja nalazi se kućica u kojoj stoji prometnik i regulira promet. ovo je zapravo jedini glavni grad u svijetu koji nema semafore.

Turizam postaje sve prihvatljivija i vrlo poželjna grana privrede i gospodarstva u Bhutanu. Ono što Turistička zajednica zemlje promovira je hvalevrijedno, a to je želja da turisti dođu i uživaju u ljepoti prirode i znamenitostima, da se odmaraju na zdrav način, kretanjem i šetnjom po stazama, kroz šume, planine, uz potoke i rijeke i da im domaćini ponosno pokažu djela ljudskih ruku koja su isključivo u skladu s prirodom, a nikako na njezinu štetu.

Svi znamo što je čovjek u stanju napraviti zbog profita, i koliko je malo na svijetu ostalo neiskvarenih i prirodnih dijelova u funkciji čovjeku.

Postoji zemlja, predivna zemlja koja ima u ponudi nešto jedinstveno, a to je iskrenost, kao nigdje drugdje u svijetu.
U ovoj zemlji bit ćete ugošćeni i počašćeni otvorenošću, prirodnošću i spontanim humorom u iskreno najboljoj namjeri da vam daju, pokažu, ponude sve što imaju, i ugoste vas, iskreno i bez fige u džepu, ono što imaju za ponuditi. A vjerujte mi imaju sve što čovjeku treba.

 

 

Reportaža za Wish.hr: Ivana Belić
Fotografije: pixabay


Podijelite i na drugim društvenim mrežama:
author
Od Okusi
Najnoviji recepti
Marketing
Kategorije
Oglasi
Booking.com
Booking.com
Newsletter

Facebook
Putoholičari
Copyright © 2019 Okusi.eu | Web design & Development by: Endem
Okusi.eu izbornik