Avantura u čudesnoj Kapadokiji

Baloni u Kapadokiji su jedan od najboljih doživljaja u Turskoj.

Kapadokija je regija koja se nalazi u unutrašnjosti Male Azije, odnosno azijskog dijela Turske. Povijesni naziv Kapadocija nastavio se koristiti u Zapadnom svijetu i u kršćanskoj tradiciji, te posebno u turizmu budući da regija obuhvaća izvanredna čuda prirode kao što su stožasti vilinski dimnjaci. Kapadocija također ima i bogato kršćansko povijesno i kulturno nasljeđe. U šupljinama neobičnih skupina stijena nalaze se podzemna naselja iz 4. stoljeća ali i crkve i samostani iz bizantskog doba. Poznati hrvatski pustolov i svjetski putnik Željko Malnar, vodio je tijekom 1970-ih i 80-tih brojne ekspedicije u Kapadokiju, o kojoj je snimio reportaže i dokumentarne filmove, te napisao knjigu U potrazi za staklenim gradom, zajedno s Bornom Bebekom, koja je izdana 1986. godine. (Izvor: Wikipedija)

Let balonom je vrlo popularan u Kapadokiji a posebno u nacionalnom parku Göreme. Bez obzira imate li iskustva leta s balonom ili ne, sve je vrlo jednostavno.

Buđenje je prije zore po mraku jer je najbolji doživljaj dočekati zoru u balonu. Tijekom pune sezone bude više dnevnih polazaka balona. To znači da dnevno bude u zraku više od dvije tisuće ljudi. Ta brojka govori o sigurnosti. Kompanije, kojih ima jako puno, brinu o sigurnosti. Prije leta se prođu kratka uputstva o tome kako se ponašati za vrijeme leta i spuštanja te u slučaju nezgode.

Organizatori daju doručak prije leta na mjestu okupljanja. Cijena ima različitih te o visini cijene ovisi i nivo usluge. Osnovna cijena je 100$ po osobi i uključuje transfer od hotela, pecivo i kavu te mjesto u košari balona u koju stane max. 28 ljudi. Let traje oko 45 minuta. Što je cijena viša usluga je bogatija: let traže dulje (do sat i pol), doručak je bolji (neki ga nude i u samom balonu), košare su manje (mogu biti i samo za četiri osobe) i dojam je luksuzniji. 

Sam let je stvarno nešto posebno. Uz povremeni huk vatre koja zagrijava zrak, balon klizi oko jedinstvenih geoloških formacija stijena Kapadokije. Krajolik mijenja boju kako izlazi sunce pa je doživljaj poput nekog crtića u kojem se prolijevaju kante boje po bijelom papiru. Za jakog vjetra ili kiše baloni ne lete. Meni je uspjelo poletjeti tek treće jutro.

Za Kapadokiju su čuli mnogi putnici. Oni koji nisu bili, a žele, mogu potvrditi iskustvom od ove jeseni 2017. da je putovanje sigurno i da nema nikakvih sumnjivih situacija, agresije ili da se putnici osjećaju sigurno. Turista ima zapravo mnogo. Većinom su Azijati. Od Europskih jezika se čuje najviše Njemački pa Francuski.

Do Kapadokije se stiže avionom Turkisha preko Istanbula. Povratne karte su oko 300 €. Leti se na Nevsehir ili Kayseri. Od tamo je transfer 5 ili 10€ po osobi do hotela u gradićima Goreme, Ortahisar, Urgup ili nekom drugom. Najbolja sezona je proljeće i jesen. Ljeti bude vruće i gužva, a zimi je hladno. Dobar smještaj je oko 50€ s doručkom po osobi.

Što se tiče gurmanskog dijela ovog putovanja, turska je kuhinja stvarno bogata i izvrsna. Doručak je uvijek bogat. Jede se suhi zrnati kozji sir koji najbolje paše s jajima. Tanko tijesto pupt našeg soparnika se također puni kozjim sirom i jede umjesto kruha. Kad je riječ o kruhu uglavnom je bijeli i fino pečen s hruskavom koricom. Jede se i burek od sira i jogurt s narezanim vlascem i peršinom. Prije glavnog jela se uvijek jede juha i to povrtne guste juhe.

Od mesa se naravno jede uglavnom kebab. Kako su mi objasnili, kebab je pečenje bilo koje vrste mesa. Ima raznih ukusnih kebaba: od mljevenog mesa, piletine, janjetine itd. Od mesa je najcjenjenija janjetina i najviše se jede, i na najviše raznih načina. Nigdje nisam vidio janjce na ražnju, kao kod nas na Balkanu. Prosječna cijena večere je desetak Eura u restoranu.

Uz jelo se piju sokovi. Ima alkohola, ali nije dio kulture pa ga domaći ne piju. Od sokova se pije prvenstveno onaj od nara (tursko ime za veliki šipak) i razne mješavine za začinima primjerice tamarind sa cimetom. Od toplih se napitaka uglavnom pije čaj koji je gust i jak. Kahva prava turska se kuha sa ili bez šečera. Bez mlijeka i bez mješanja.

Proizvodnja vina postoji i crna vina su potpuno dobra, no zbog poreza prilično skupa tako da boca košta petnaestak Eura što je puno u odnosu na sve ostalo.

Baloni u Kapadokiji su doživljaj za kojeg vrijedi doći, rano se probuditi i moram priznati smrznuti na visini od 600 m.

 

 

 

 

 

Članak pripremio globetrotter i osnivač portala Travel Advisor  Vlado Šestan.


Vaše ime (obavezno)

Vaš email (obavezno)

Predmet

Spam zaštita

ID slike

Vaša poruka


Podijelite i na drugim društvenim mrežama:
author
Od Okusi
Najnoviji recepti
Marketing
Kategorije
Oglasi
Booking.com
Booking.com
Newsletter

Facebook
Putoholičari
Copyright © 2017 Okusi.eu | Web design & Development by: Endem
Okusi.eu izbornik